SvemirskePjesme -
Autor svemirputnik | 14 Mart, 2019 | read_nums (32)

Tko si Ti!?

Ana Specifična!

I što to znači?

Težinu Svemira!

Uronjenu …u Želje?

U nade i snove!

I još više!

Hm?  

Osjećaje!

Išta još?

Bezgraničnu Ljubav!

Nije malo…

Ha! Ha! Ha!

Ozbiljno mislim!

Sada se ja šalim!

Ne vjeruješ mi?

Nisam to rekla!

I ja znam voljeti!

Možda…

Od ljubavi se živi!

Ti to filozofiraš!

Ja sam Filozof!

Znala sam…

I još više?

Može li …!?

Ja sam Svemir!

Znači, onda smo Jedno!

 

Posljednji Pozdrav!

 Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 30 Decembar, 2018 | read_nums (29)

Madmazel Šatal¸ pojavljuješ se obično, niotkuda

No, znaj! Ja sam te ovih dana, i u snovima vidio

Prekrasni otmjeni tvoj nježni lik nalazio se svuda

I, odmah se mnogima, pa i meni, pjesniku svidio!

 

Viđena si, kako graciozno ideš, ka obalama Sene

Nasmiješena, ljupka, prekrasna, gracioznog hoda

Pogledi na tebe, žamor svih uzrasta i poneke žene

Širili su, razne glasine o tebi do nebeskog svoda!

 

Kažu, bila si tamo na Bijaricu i bezbrižno plivala

Zanosnoga osmjeha, smiješeći se naokolo, svima

Rijeka pohvala, zavisti, u tvom pravcu se izlivala

Zahvalno si uzvraćala, poljupce, meni ali i njima!

 

Mnogi su te sretali za posjete dvorcima na Loari

Pričajući o tebi poznato, stvarajući legende nove

O tome govore slikari, pjesnici i njihovi memoari

Slikajući prkosniji izraz, opijevajući tvoje snove!

 

Ovjekovječili te premila na Jelisejskim Poljanama

Kako se šetaš proplancima zabrinuta i zamišljena

Mnogi su pomislili da si tužna, a šalila se s nama

No, ti si zaista bila prejadna, nesretna i usamljena!

 

Slušali su te u dvorcu Skarlet kako umilno pjevaš

Zanosno držanje ležernost, ples, poznato je svima

I danas uživaju dok strasno očima, uokolo sijevaš

Čarobne note tvoje ulaguju se, ljudskim snovima!

 

Više sam te puta na obroncima gore Dordonje sreo

U ulozi vele Boginje koja je vladala ovim krajem…

Pohitao sam Šatal u zagrljaj, uputio poljubac vreo

Čineći posve mirne krajolike tvojim i mojim rajem!

 

Svima želim sve najbolje u 2019. godini... 

 

Svemir Putnik

Autor svemirputnik | 19 Decembar, 2018 | read_nums (25)

Što je nemoguće čovjek obično poželi da učini

Svojom rukom lako ruši što teškoćom izgradi

Tada izgubljen posve u licemjerstvu na pučini

Klečeći zamoli da mu na umu Bog sve poradi!

 

Čovjek često u životu bude što uglavnom nije

Katkada, moć, nemoć i neobjašnjiva gola sila

U njemu se ostvaruje sva ljubav i mržnja krije

Ljutita aždaja, koja je još nekada bubica bila!

 

Kada je nemoguće, nelogičan i egoističan biti

Samo čovjek može učiniti gluposti što ne želi

Svoju pravu narav i sebičnost pred svima kriti

Drugom se koji je u nekoj nesreći silno veseli!


Čovjek jedini razoriti zajedničku ljubav umije

Katkad bezočno lagati druge u interesu svome

Gledati te i jasno dati do znanja da ti se smije

I uporno tvrditi da te poštuje prijatelju tvome!


Čovjek može učiniti što je razumom nemoguće

Žalosno što mnoge mogućnosti olako propusti

Kada zapadne u neprilike, potone u bespuće…

Svoje i drugima izbavljenje dobrim ne dopusti!

 

Svemir Putnik

Autor svemirputnik | 17 Novembar, 2018 | read_nums (78)

 

Susretneš čovjeka i porazgovaraš o nekoj temi

Osim što si ljepši misliš da si mnogo pametniji

Onda, između vas dvoje istih nastaju problemi

Pobijedi onaj, koji je u podmetanjima spretniji!

 

Zbog nedostatka dokaza, čovjek skreće s teme

I počinje napadati ličnost onog s kojim govori

Niti na kraj pameti nije mu da riješi probleme

Važni su mu i prevažni samo njegovi odgovori!

 

Najlakše je nekog, ludim ili suludim proglasiti

I, gore, pridjevom glupim, nemoralnim jadnim

Pa to, okolini, svima, manipulacijom razglasiti

Osjećati se uzvišen, pobjednikom goropadnim!

 

Onaj koji misli da zna sve taj hoće svima suditi

Ne, sudovi, već nas argumenti do istine dovode

Takvoj osobi društvo, ne može, pamet dosuditi

Jer ga tad u pravilu izolaciji i kaznama odvode!

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 29 Septembar, 2018 | read_nums (67)

Zamišljamo li naše sure živote, u stvarima raznim

Isprepletene svakog dana sitnicama, drugim nekim

Ako vidimo da djelić fali, osjećat ćemo se praznim

Zažaliti,što sudbi mozaik, nismo ispunili ponekim!

 

Na neke smo već i navikli, smatramo ih prirodnim

Ali. postoje i one male stvari koje ne primjećujemo

Ako nam uzmanjkaju, tada smatramo neprirodnim

Osobito uživaju li ih drugi, odmah to zamjećujemo!

 

Na našu žalost naoko nevažno često mi propuštamo

Ozaren sretan osmjeh iza gustih, tamnih oblaka viri

Sreći svojoj svratiti sebi niti drugima ne dopuštamo

Kad je kasno, očekujemo da nama odnekud proviri!

 

Ima mnogo nečeg ružnog koje nekad opažamo teško

Okrutnost nas okruženja naučava da ne razlikujemo

Dobrotu i zloću, onda nam je njih, shvatiti preteško

Drugim nesretnicima, u životu sve više nalikujemo!

 

I kakva izlaz napokon za nas sve sad u društvu ima

Moramo učiti i malene stvari, okolo nas razaznavati

Sretan je onaj koji druge čini veselim, većinu poima

Istinu, zadovoljstva će u svom životu prepoznavati!

 

Svemir Putnik

Autor svemirputnik | 3 Maj, 2018 | read_nums (58)

Ovih dana dok sam veseo prošetao gradom

Srela me odmornog dobra prijateljica neka

Zašto tako cure iz prikrajka gledaš kradom

Zar ne znaš, zbog toga zloćo kazna te čeka!

 

Njoj malo začuđeno nespremno odgovaram:

Jesi vjernica, s religijom i socijalom šuruješ

Mogu ti zbog toga da s pravom prigovaram

Nemoj stalo da me lomiš, grdiš i požuruješ!

 

Podignula je svoje obrve sijevnuše plave oči

Rekla si čudna je usporedba pojma Job i Job

Uvijek primijetiš! Htjela je da do neba skoči

Lagodno živim i ponašam se kao pravi snob?

 

Ovo s Jobom ili Poslom znam da imaš pravo

Svatko se mora zaposliti zaradit da bi bio živ

Kad čovjek poštenjem privređuje živi zdravo

A religijski Job jadnik je svima ponešto kriv!

 

Dobrano si zapazila, moja, poštovana damo

No i kod radnika Joba ima povećih problema

Izrabljivani potkradan, posve dobro znamo

A često ni posla za dostojan život niti nema!

 

Ja kao vjernica, potvrđujem, tvoje teške riječi

No kakve izlaze ti meni i svijetu odsada nudiš

Kojim načinom želiš da se to ukine ili spriječi

Nagodbom? Nasiljem umjesto da samo kudiš?

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 22 April, 2018 | read_nums (56)

Danas svijet govori o Zemlji, neki već su skočili na noge

Tristo šezdeset četiri dana moćnima je u džepovima figa

Žučno pišu o propasti Svijeta vrišteći drže govore mnoge

S druge strane pune račune dolarima, baš ih za nju briga!

 

Skupljaju bogatstva tko će sakupiti više zlata, auta i vila

Natječu se oni da budu još bogatiji i imaju stvari što više

Oružja, zla gomilaju za dominaciju lažljivih svjetskih sila

Dok Floru i Faunu uništavaju nebriga smog i kisele kiše!

 

Galame lažno se braneći, napadaju, liju krokodilske suze

No s druge strane licemjerno ulijevaju svijetu lažnu nadu

Zemlja nije u opasnosti dok je izrabljivač ponajviše  muze

Obmanjujući nas potkupljuju dugo, stalno bezočno kradu!

 

Licemjeri ulažu u njezino uzaludno očuvanje  sitne novce

Kažu, brinemo se mi pažljivo, za nju! Ona je naša Planeta

Prave od nas budalaste! Ismijavaju, i drže svjesno za ovce

Propada nepovratno, no za njih je to na svirali rupa deveta!

 

Svemir Putnik

Autor svemirputnik | 19 Februar, 2018 | read_nums (84)

Netko mi ovih dana reče: koračaj sa svojim mirom

I pored sve te buke sjeti se koliko mira možeš naći

Slušajući drugačije koji se bore sa svojim nemirom

U toj šutnji istinu svoju i put ćeš s drugima pronaći!

 

Do kraja strpljenja! Ne odstupaj! Svima dobar budi

Mjeriš li se sa nestrpljivima olako ćeš postati prazan

Uz bučne je loše! Pazi da se tvoj ja u hip ne pobudi

Uvijek će biti boljih ali i tih čiji je put kriv, isprazan!

 

Raduj se onom što još učiniti misliš i što si postigao

Ustraj u svom radu i službi koliko god skromna bila

Put kojim ideš pun je zloća, rušitelja što si dostigao

Iskustvo nas uči: ideal, laž i zavist često je zlorabila!

 

I u nevolji, razočaranju, humanist treba ustrajan biti

Prihvati s mirnoćom što ti donosi vrijeme! Nisi slijep

Svoje prevare, hir, napasti i sumnje moraš tad odbiti

Od onoga što ti život poboljšava koji je uistinu lijep!

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 16 Januar, 2018 | read_nums (58)

Pita me Prijateljica ovih dana, kakav život vodiš

Nasmijao sam se i začuđeno ju nekako pogledao

Već dugo svojim mislima u neprilike me dovodiš

Moram priznati zbog njih sam često i progledao!

 

No, danas mogu jasno reći: Ja sam veoma sretan

Lijepo je u ovo zlo vrijeme kad se netko nasmije

Zadugo na mene prenosi zlovolju tko je nesretan

Bježim od tog te u moju blizinu taj doći ne smije!

 

Namrštila se i onda poduže na me pogled svrnula

Znaš, imaš pogrešan stav o ljudima koji nisu sretni

Kad bi bio ti kao sada na tebe se ne bi ni osvrnula

Ne bi li trebao prije propitati zašto su neki nesretni!

 

Nikada nisam tako bio iznenađen njezinim stavom

Nisam egoista jer mi se život vratio na dobre staze

Na tvoje misli o nesretnima neću ići protiv stavom

Znaš sama da smijanje sve i okolinu srećom zaraze!

 

Da je sreće blizu koliko je samo malo ljudi svjesno

Jer ona je tren koji se ne može nikad trajno zadržati

Krije se u malim stvarima pa ju izgubimo nesvjesno

Život je borba! Treba ju izboriti, poteškoće izdržati!

 

Zaozbiljno će moja kritičarka; pitanje je: imati li biti

Uvijek se izvlačiš zakučastim, filozofskim govorima

Imam i na njh pravo! Mora se u življenju meni zbiti

Griješi onaj koji ih spriječi bilo kakvima izgovorima!

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 22 Decembar, 2017 | read_nums (62)

Stojim tužan uz prozor, poviše na katu

Na ulici podalje neka djevojka prolazi

Zašuštu listovi pod nogama slični zlatu

Bijeli se mraz jesen polako sad odlazi!

 

Vidim njezino sićušno lice blijede puti

Dok suza u oku na obrazu biser stvara

Osjetih u srcu joj jad, no spokojno šuti

Ona sa nadom, snovima tiho razgovara!

 

Slušajte, moji snovi i nado, zima dolazi

Na peronu vremena voz zadnji ću čekati

Žuriti moram jer s njim moj život odlazi

Nemam osim vas kog drugoga počekati!

 

Razum odmah  izreče: ne budi sad tužna

Sa ovom zimom ne umire niti tvoja nada

Hrabrost i želja ti je do tebe same nužna

Ljubav kod upornih sve prepreke svlada!

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 29 Oktobar, 2017 | read_nums (68)

Uvijek me zanimalo jedno pitanje kako sretan biti

Spoznah kao i mnogi, sreću u sitnicama nalazimo

Bez povećih zahtjeva zadovoljstvo će se dogoditi

Ako iskoristimo okolnosti u kojima se snalazimo!

 

Svi imaju sve, isprepletene s tužnimalijepe stvari

Tajna je života kako će osmjeh naš pobijediti suze

Moramoučiti, mala ljubaznost to treba daostvari

Iskustvo nam kazuje nježnost od sile, grubost uze!

 

Ne smijemo preozbiljno sebe doživljavati u svemu

Nedaće na ovome svijetu doživljavaju i drugi ljudi

Treba li od svega tužnog praviti dramatsku poemu

Tko poželi svima okolo ugoditi u gorkoj je zabludi!

 

Na kritike se u svome radu uzbuđivati ne smijemo

Prihvatimo dobronamjerne, ne lažne, koje nameću

Neke standardne na koje treba da se baš nasmijemo

Uvijek zlobni zavidni nam nesposobnost podmeću!

 

Ako ne prebolimo teške trenutke, moramo propasti

Mržnja nas uprlja, sujeta, negativnost,razara u radu

Izbjegavajmo te koji nam se u nečemu neće dopasti

Uvijek štetu donose namjeravaju i mirnoću ukradu!

 

I najvažnije što nam svima u življenju sreću donosi

Učinimo sve za osobu koja je, od nas manje sretna

Davanjem, pomaganjem drugima, mudar se ponosi

Samo takva bića nemaju vremena da budu nesretna!

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 14 Septembar, 2017 | read_nums (57)

Gradska su sva svjetla kao zvijezde sjala

Posrtao je Jurjevskom jadan, zamišljeno

Kad je djevojka momka u šetnju pozvala

Budeći mu ranjeno srce dosad usamljeno!

 

Trak sjene, prikrivao je vlažne, tužne oči

Dok je ona svoj pogled pokazala smjerno

Očarano mu srce htjede da do neba skoči

Zavolio ju je na mah, strasno i neizmjerno!

 

Pohitali su zagrljeni jedno uz drugo skupa

Sanjajući za sebe neke, neke još bolje dane

Ispred njih bijaše jedna tad slobodna klupa

Zasvjetlucaše im očizadovoljne, nasmijane!

 

I dalje su, ulična svjetalca, žmirkajući sjala

Dok  su dvoje zaljubljenih, gugutali skupa

I zvijezda na nebu od te sreće jače je zasjala

Vječna im nek bude svaka na svijetu klupa!

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 19 Avgust, 2017 | read_nums (83)

Počinje put kad se čovjek bilo gdje, bilo kad rodi

No i nije nevažno što se na tome putu zbiva tada

Ne ovisi baš od njega kuda, kojim pravcem brodi

Već od raznih okolnosti, pa i sudbina njim vlada!

 

On je nekad loš, dobar; svim putovima idu ljudi

Nastavljajući svoja djela, nedjela, padaju, ustaju

Važno im je biti nego da imaju, da nisu u zabludi

I čim shvate ne žaleći sebe: samo slabi posustaju!

 

Neznani put na kojem mu se ne svide neke stvari

Optimizmom vodi, svrhom, smislom i više sreće

Ugrađuje u tu dionicu djelujući trudom ju ostvari

S hrabrošću odlučno iz staroga u novo preokreće!

 

Završi li svoju zamisao, osmjesi, sreća ga čekaju

Iza oblaka uvijek izranja sunce, čovjek nije slijep

Uviđa sve životvorne opasnosti koje ga dočekaju

Na kraju svog  puta zna da je život ipak vrlo lijep!

Autor svemirputnik | 3 Jun, 2017 | read_nums (88)

Eh, eh, moj i tvoj …I njegov, vrli živote…

Gle' kako većina o njemu lijepo zbori 

Ako iskoristimo sve njegove razne divote

Vječno kao potočić  vremena žubori!

 

No, onaj koji svoj i drugih posao radi

Često osim što dobro čini znade da i griješi

Loše je, ako na zlu, svoju karijeru gradi...

Gore kad se podlo drugih suparnika riješi!

 

Povrijeđeni se zbog toga često naljuti

Potakne pobunu protiv nepravde svoje…

Naravno da to na dobro nikako ne sluti

Zbog toga se zloće itekako nužno boje!

 

Jedini izlaz za sve, može se i mora naći

Da čovjek čovjeku bude dobar brat i drug

Inače se jadan neće u teškoj zamci snaći

Već vrtjeti izgubljen, neprestano  u krug!

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 16 April, 2017 | read_nums (85)

Vrijeme svime i svakom nezaustavljivo leti

Pa nas lažna nada ponekad poželi da smiri

Kroz otvoren prozor usplahirene duše sleti

Srce tadazavara, zaplašeno, silno uznemiri!

 

Prošlost svaka znamo nikada vratiti se neće

Ali se zato svejedno ne želimo olako predati

Očekujući s određenim pravom djelić sreće

Ako već ne zadugo za trenutak u njoj ostati!

 

Sjetimo se onoga što je nekada u životu bilo

Osobito trenutaka dokle smo uživali u sreći

Zaboravimo sve lošije što nam se dogodilo…

U srcu nikad ne pokušavajmo ožiljke poreći!

 

Pođimo u neki naš,noviji, bolji, budući san

Ja kao i drugi ljudi koji svoju prošlost tražim

Čekaju da će im se povratiti neki prošli dan

Potičem i sebe da na vrijeme izlaz potražim!

Autor svemirputnik | 28 Mart, 2017 | read_nums (61)

Sanjao sam ja u snovima mjesto jedno

Tamo sam znadeš tebe u snovima sreo

Osjetio sam se tada izgubljeno bijedno

Što ti nisam na mah dao poljubac vreo!

 

Sreo sam te jednom u gradskom parku

Ti si sama ondje kao ja zamišljena bila

Osjetio sam prema tebi simpatiju žarku

Nejasna se veza između nas dvoje zbila!

 

Treći puta sam te stvarno na ulici vidio

Iznenađeno smo jedno pred drugo stali

Odmah sam nešto u svome srcu uvidio

Da smo jedno mi biće od dvoje postali!

 

Treća je sreća, znade se navoditi i kaže

Čovjek žarko želi da mu se ona dogodi

Ako ljudski osjećaj odsudno ne zakaže

Ljubav kad-tad svakog k'o malj pogodi!

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 22 Mart, 2017 | read_nums (71)

Čovjek kroz cijeli svoj život, na kraju puta

Osvrće se za sobom što je on ili nije učinio

Pokunjeno za propuštenim, čela uzdignuta

U djelovanju, zla koja je namjerno počinio!

 

Na prvome, mjestu, to su zanemareni snovi

Prvo pitanje što se njegovome umu postavi

Življenje svakog koje počinje na toj osnovi

Za nadu i željeno, ne smije da ih zapostavi!

 

Želje, jednoznačne, različite neke mogu biti

Ako ih izabrane misli kroz moralnosti vodi

Rabi li ih za zlo o njega će mu se one razbiti

Jer se zloupotreba svakoja na obračun svodi!

 

Neostvarene predodžbe što je mogao ostvariti

Ali ih je u životu zanemario i olako propustio

Umjesto svih za sebe je namjeravao postvariti

Na štetu drugoga, mnoga nedjela je dopustio!

 

Pođe li na početku svog puta krivim smjerom

Sve ono će na kraju, svakome račun podnijeti

Bez obzira s vremenom kada s kojom mjerom

Povijest će tog nepovratno u zaborav odnijeti!

 

Svemir Putnik 

Autor svemirputnik | 2 Mart, 2017 | read_nums (163)

Zbogom ljubavi nezaboravna moja

Idemo dalje! Ovdje ostati više neću

Pratiti će me kroz život, slika tvoja

Smijemo potražiti neku dugu sreću?

 

Tvrdim, mogu ja podnijeti ove boli

Sve suze koje sam za tobom prolio

Osobito, kada se toliko mnogo voli

Kao što sam ja tebe veoma zavolio!

 

Spreman sam vječno podnositi tugu

Kada znam koliko si ti voljela mene

Teško ću smoći opet zavoljeti drugu

Hoće li me tako poljubiti usne njene?

 

I, jedno i drugo, nismo ni imali sreće

Hoće li se, nametnuti kao naše sjene

Ljubav nam izgubljena vratiti se neće

Osim sjećanja… na drage uspomene!

Autor svemirputnik | 14 Januar, 2017 | read_nums (77)

Koji je dan za čovjeka najljepši, zapitah prije nekog vremena

Odgovorili su mi bez promišljanja dugoga to je dan današnji

Bez  obzira kakvo je stanje s čovjekom koja su tada vremena

Uvijek nam je mio baš ovaj u kojem živimo život naš sadašnji!

 

Koji je to najljepši osjećaj, zapitao sam ih pun znatiželje dalje

Unutarnji mir što svakomu ljudskom biću zadovoljstvo pruža

Tako će oholost, bahatost i nadmenost, držati od nas podalje

Blagost i mir, lijepa riječ, zasigurno svakog čovjeka razoruža!

 

Koja je to zabava za nas sve kad treba da u nečemu uživamo

Ima li nečeg boljeg od rada? Svaki čovjek mora da nešto radi

Kad već činimo proizvode za druge najbolje da se nauživamo

Stvari s kojima su sretni koji ih imaju život i civilizaciju gradi!

 

Kažu, najveća je tajna smrt! No, najveća tajna život mora biti

Koliko god li se mi pitali, što se događa kad nas više ne bude

Najveća tajna je životni put! Ne znamo što će se s nama zbiti

Tijekom života, u nama se silne promjene događaju i probude!

 

Ako sam o važnim, temama života, filozofirao i o njima mislio

Vratit ću se na početak! Uistinu, najljepša je ljubav za čovjeka

Koliko god netko o ljubavi dobro govorio ili najlošije pomislio

Ljubav je ostala ako je prava, najvažnije pitanje od pračovjeka!

Autor svemirputnik | 7 Januar, 2017 | read_nums (103)

Raspitao sam se nekako tužan ovih dana

O nekom tamo daleko mjestašcu malom

U dolini koja je vječno slavom obasjana

Putem razmislio, o tuđem moralu palom!

 

Rekoše sumnjičavo gdje se mjesto nalazi

Uputio sam se tamo brže, korak mi čvrsti

Nekako mi zebe oko srca tko tu još zalazi

Vidjeh u blizini ženu, koza neka grm brsti!

 

Je li, kuća Nikole Tesle, ozbiljno zapitam

Tu je negdje, želim da do nje brže dođem

Ne bih ovom pustoši htio okolo da skitam

A opet sram me je da bez posjete prođem!

 

Ona se nasmije i obješenjački mi tad reče

Znaš, sinko eno je tamo no moraš požuriti

U ovom seocetu i u drugima brzo će večer

Moraš svoje dugačke noge dobro ispružiti!

 

U Teslinim selima nigdje struje više nema

A on je kažu, struju baš tu negdje izmislio

Kao maleni dječak no to je baš druga tema

Zacrvenih se pred njom i poduže zamislio!

 

Znaš, ovdje je, više ljudi netragom nestalo

Domovi u tim selima, ostali, prazni i pusti

Vremenom se o tom pričati pisati prestalo

Brzo će i posljednji žitelj kuću da napusti!

 

I dom Nikole Tesle prekrit će zelena trava

Al' tko za to mari? Ja ću biti mrtva davno,

Sve je u našem životu dio nekog zaborava!

Djelo će mu biti vječno u galaksiji slavno!

 

O njemu, govore mnogi, do neba svi slave

Nije bilo većeg učenjaka na svijetu ovome

Imao je rješenja bolja od svake umne glave

Izume poklanjao, ponudio svijetu novome!

 

Bez obzira, kakvu li mu počast i slavu dali

Svu patnju, poniženja svijet zaboravit neće

U oskudici zavidnici su ga bezočno pokrali

Svijet se prkosno Teslinom umom pokreće!

Autor svemirputnik | 25 Decembar, 2016 | read_nums (96)

U tvoje bi srce

Cijeli Svemir stao!

U njega bih draga

Svu ljubav dodao!

 

U Tvoje bih srce

Još Ljubavi slao!

Kao Egoista,

Nikome ni zrnca

Za Svijet ne bih dao!

Autor svemirputnik | 22 Decembar, 2016 | read_nums (91)

Reče mi neki dan, jedna dama, kako biti sretan

Kaže mi ozbiljno da pet uvjeta moram ispuniti

Upitah obješenjački: Zar misliš da sam spretan

Znam kakva si! Teže je tvoje hirove ne ispuniti!

 

Tvrdiš nije lako? Eh vi pjesnici baš ste jadi neki

Zašto bi druženje s dragim ljudima preteško bilo

Kroz malosuradnje s drugima, i osmjeh poneki

Dio si zajednice! Zar bi se tu znoja na litre zbilo?

 

Osim manualnog rada i zabava mnogo pomaže

Sve negativnosti brzo tada iz našega tijela izlaze

Mozak se odmara razvijajući se bolesti odmaže

Mogu ti reći da mnoge vještine iz toga proizlaze!

 

Želiš libiti uvijek spreman moraš znatiželjan biti

Ljepota  je u opažanju okolnih. zanimljivih stvari

Zamisli samo što će se onda tek s čovjekom zbiti

Kad prirodu čuva, svojim strastima zagospodari!

 

Nije li svako u životu sretniji kad nauči ponešto

Učiti je aktivnost koja će te dnevno uveseljavati

Zadovoljan si pred nekimačime li seslužiš vješto

Posve ćešu svojoj okolini,umno razveseljavati!

 

Peta aktivnost, davanje sebe, najdraža je osobno

Meni i svakom humanom stvoru na svijetu ovom

Pomoćiu nevolji, ljudsko biće je za to sposobno

Krenuti ka drugome, posegnuti za nadom novom!

Autor svemirputnik | 19 Decembar, 2016 | read_nums (90)

Čujemo o čovjeku svakojake priče,često

Još više u kojima, nezamjenjiv nije nitko

Pojam je zli, otrcani i iskorišten prečesto

Mišljenje nije primjereno; većinom plitko!

 

Koliko ljudsko biće u takvoj misli vrijedi

Ako se može olakosvatko baš zamijeniti

Neka se takav bezosjećajni lik ne uvrijedi

Ono nije točak koji ćeš, brzo promijeniti!

 

Pa i onog kojega malo kao ličnost, cijeni

Nezamjenjiv je on, za sve one što ga vole

Humanista se priklanja, takvoj toj ocjeni

Zbog toga ga stava ljudi iskreno i zavole!

 

Misao o zamjenjivosti, dobro, svima ruši

I nitko ne smije niti trenutak uzeti iz vida

Umiranjem, svakog od nas, svijet se sruši

Dio cijelog nestaje, od srca se tad, otkida!

Autor svemirputnik | 26 Oktobar, 2016 | read_nums (140)

Kaže mi jedna dama, znaš prijatelju ne volim igle

Zašto ti to kažem tako osorno, čangrizavo, žučno

Ima koristi od njih ali sa zlom su od negdje stigle

Ne volim krojenje! Čini li ti se to, grešno, mučno?

 

Čovjek nešto, gubi, podere, nekoji predmet iznosi

Zato ne volim ni zakrpu! Tada kao poklopac dođe

Kao cjelina krpanje lijepo u pravilu teško podnosi

Ožiljak na srcu neće se pokrpati kad ljubav prođe!

 

Ne cijenim ni koji svojim osjećajima zakrpe traže

Volim, cjelinu! Zato ne volim kad postanu zakrpe

Počine zloće drugima a od istih tih krpanje potraže

Zahtijevat će da svoje naopake odnose opet iskrpe!

 

Volim cjelinu! Valjda zato što nikad nisam krpala

Nikom ništa šivala niti krojila! Staro uvijek bacim

Što bih ja tu nekom nešto nametala, staro zakrpala

S uništenim nema koristi, pa ga naprosto odbacim!

 

Eh, ta istina je djelomična! U uvjerenjima tim imaš

Neka od proturječja koja u svim odnosima postoje

Oni žive, počinjene greške, za njih se ne zauzimaš

Kako će ti na tvojemu pogrešnom stavu da opstoje!

 

Svi što tvrde: ako ne oprostimo sebi ne pomažemo

Zaista su na pravom putu! Življenje nam smisla ima

I kad  namjerno pogriješe nećemo da im odmažemo

Jer ti koji su u krivu i njih ljudskost treba da poima!

Autor svemirputnik | 14 Septembar, 2016 | read_nums (102)

Kad čovjek pođe naprijed on okolo pažljivo gleda

Zapažanja ima, i donosi o svemu sudove nekakve

Nešto mu je originalno, no ponešto kopija blijeda

Spozna o lijepom tek kada vidi, ružnoće svakakve!

 

Ružno se na prvi mah, ne pojavljuje kako se učini

Radi ono u svoju korist i tek kada mu se zlom vrati

Izgubljeno pliva bez daha kao utopljenik na pučini

Moljaka, proklinje, spoznaje, puzeći k dobru svrati!

 

U svakom dobru u sebi razlikujemo i dobro korisno

Dobro u sebi, od drugog bića nikada ne zavisi tada

Nema vanjsku svrhu, kao cilj interesa je beskorisno

Ono ima vrijednosti da vrlinom, kao idealom vlada!

 

Dobro je ljudska osobina koja biti čovjeka odgovara

Teži, približiti pojedinačno, dobru najvišem, boljem

Dužnosti svakoga čovjeka da se sa drugim dogovara

Mjereći stupnjevito nada se od dobrog, ponajboljem!

Autor svemirputnik | 13 Avgust, 2016 | read_nums (104)

Kažu da je sloboda izbora preuzimanje vlastite moći

To je zaista veoma zanimljiva tvrdnja koja interesira

Čovjeka kada sa svih strana misao razmatra, pomoći

Će odlukom da djelom druge nagovori, zainteresira!

 

Suviše odgovornosti ne pridonosi ničijem poštovanju

Uskraćuje pouke! Nije dobro za nikoga mučenik biti

Čak i loše izabrano doprinosi nekom samopoštovanju

Zbog tog će se koji poimaju izbor s gubitnicima zbiti!

 

Pukom slobodnom voljom može nagonima dopustiti

Da usmjeravaju njegov život, no ako se tome odupre

Neće pred trenutnim svojim zadovoljenjem popustiti

Svako odbacivanje egoizma drugo življenje podupre!

 

Stoji mu na raspolaganju put po kojemu će postupiti

Treba promisliti koji je plemenitiji, najlakši, i najgori

Odbija li plemenitost potrebno je od lošijeg odstupiti

Srednje je izlaz za njega jer se i za lakše teško izbori!

 

Mudro li se usmjeri prema cilju više ishoda pronalazi

Tko god svoj izbor odabere do nekoga rezultata vodi

Moguće je poći ispočetka, iz njega bolje izlaze nalazi

Čemu težimo: voljeti! Ljubav nas u cijeli život uvodi!

 

Ne smijemo baš navodnoj Sudbini naš izbor dopustiti

Jer sreća je tu samo tren koja dok trepneš okom odleti

Nije stvar da se pričeka već mudrosti, djelu, popustiti

Da čovjek novim, hrabrim izborom u bolji život poleti!

Autor svemirputnik | 22 April, 2016 | read_nums (122)

 

Danas svijet govori o Zemlji, neki već su skočili na noge

Tristo šezdeset četiri dana moćnima je u džepovima figa

Žučno pišu o propasti Svijeta vrišteći drže govore mnoge

S druge strane, pune račune dolarima, baš ih za nju briga!

 

Skupljaju bogatstva, tko će sakupiti više zlata, auta i vila

Natječu se oni da budu još bogatiji i imaju stvari što više

Oružja, zla gomilaju za dominaciju lažljivih svjetskih sila

Dok Floru i Faunu, uništavaju nebriga, smog i kisele kiše!

 

Galame lažno se braneći, napadaju, liju krokodilske suze

No, s druge strane licemjerno ulijevaju svijetu lažnu nadu

Zemlja nije u opasnosti dok je izrabljivač ponajviše  muze

Obmanjujući nas, potkupljuju dugo, stalno bezočno kradu!

 

Licemjeri ulažu u njezino uzaludno očuvanje  sitne novce

Kažu, brinemo se mi pažljivo, za nju! Ona je naša Planeta

Prave od nas budalaste! Ismijavaju, i drže svjesno za ovce

Propada nepovratno, no za njih je to na svirali rupa deveta!

Autor svemirputnik | 12 April, 2016 | read_nums (107)

Pita me Prijateljica ovih dana, kakav život vodiš

Nasmijao sam se i začuđeno ju nekako pogledao

Već dugo svojim mislima u neprilike me dovodiš

Moram priznati, zbog njih sam često i progledao!

 

No, danas mogu jasno reći: Ja sam veoma sretan

Lijepo je u ovo zlo vrijeme kad se netko nasmije

Zadugo na mene prenosi zlovolju tko je nesretan

Bježim od tog te u moju blizinu taj doći ne smije!

 

Namrštila se i onda poduže na me pogled svrnula

Znaš, imaš pogrešan stav o ljudima koji nisu sretni

Kad bi bio ti kao sada na tebe se ne bi ni osvrnula

Ne bi li trebao prije propitati zašto su neki nesretni!

 

Nikada nisam tako bio iznenađen njezinim stavom

Nisam egoista jer mi se život vratio na dobre staze

Na tvoje misli o nesretnima neću ići protiv stavom

Znaš sama da smijanje sve i okolinu srećom zaraze!

 

Da je sreće blizu koliko je samo malo ljudi svjesno

Jer ona je tren koji se ne može nikad trajno zadržati

Krije se u malim stvarima pa ju izgubimo nesvjesno

Život je borba! Treba ju izboriti, poteškoće izdržati!

 

Zaozbiljno će moja kritičarka; pitanje je: imati li biti

Uvijek se izvlačiš zakučastim, filozofskim govorima

Imam i na nju pravo! Mora se u življenju, meni zbiti

Griješi onaj koji ju spriječi bilo kakvima izgovorima! 

Autor svemirputnik | 30 Decembar, 2015 | read_nums (141)

Rade li interesno o ljudskosti, toj vječnoj temi

Čim otkriješ da braniš većinu; na istoj si strani

U sukobu si sa sobom, naiđu moralni problemi  

Pod hitno, nešto učini da ti ličnost ne zastrani!

 

Bježi od onih koji tvoje snove, omalovažiti žele

Samo veliki ljudi hoće ti pomoći u tome zaista

Sitne duše, klipove podmetati pod noge požele

Nesebični tvrde da i ti možeš biti i bolji, odista!

 

Misle, bolje je nemati priznanje, ali ga zaslužiti

Na onomu je mrlja koji ga je nezasluženo dobio

Ljigav licemjer svim će se smicalicama poslužiti

Dok je skromni, zauvijek istinsku slavu zadobio!

 

Stvoriti čovjeka bila je velebna i mudra zamisao

No, da se u tomu nije previše, nepotrebno žurilo

Ljudi bi bili bolji ne bi prečesto ispravljali misao

Srljanje u neumitnu propast ne bi to biće požurilo!

 

  Svima želim sretan Božoć i Novu 2016. godinu!

Neka vam se sve Želje, Nade i Snovi Ostvare!

 

Pozdrav! 

Autor svemirputnik | 10 Decembar, 2015 | read_nums (112)

Sreo sam jednu damu koja mi reče da od sveg posustaje

Iznenađeno sam podigao obrve. Kako to misliš odustati

Samo malodušni kukavica od svoje borbe sada odustaje

Ne smiješ ti skoro nikada od inih komplikacija posustati!

 

Malaksala mi je izrekla pa me prestravljenog to pogodilo

Znao sam ju kao čvrstu osobu koja nikada ne bi posustala

Obzirom na teškoće njezina puta i što joj se tada dogodilo

Potrebna je velika snaga upornima da bi od ičeg odustala!

 

Odustajanjem gubiš najbolje od sebe netko li te povrijedi

Moraš naučiti nastaviti! Kada zaista nešto voliš sebe daješ

Uspjeh je tu uz tebe kad znaš da napustiš; to zlata vrijedi

Najveći ti je dar življenju što ponešto i humanosti dodaješ!

 

Nemoj odustati od onoga bez čega ne možeš dan provesti

Razmišljajući o tome kako je život dragocjen da ga trošiš

Jer je život kratak! Stranputicom će te odgađanje odvesti

Manje boli griješiš li nego kad na propust vrijeme potrošiš!

Autor svemirputnik | 20 Septembar, 2015 | read_nums (131)

Nema među nama dugoga razgovora, o taštini; čemu ona znači

Jer većinom kažu da tašti ljudi nisu vrijedni naročitog spomena

Osim kad im se podnese račun poneki u obliku poruge doznači

Izražava li istinitost, suočavanja slike o sebi služi kao opomena!

 

Sujeta je osjetljivost na vlastitu veličinu u nečemu određenome

Dolazi do izražaja kad je mišljeno ispod vrijednosti ostvarenoga

Koji tašt nije radi kako ugled steći a ne učiniti zlo podređenome

Samo tako on može iznijeti na vidjelo ponešto od postvarenoga!

 

Ako ne mogu shvatiti da nisu ono što bi htjeli biti pogrešku čine

Jer ljudi koji ih okružuju ne prihvaćaju ih takve i kakvi oni uvide

Da jesu! Zato kao napadaje na vlastitu veličinu, pogrešku počine

Reagirajući burno pa se te lažne nepogrešivosti još tad više vide!

 

Taština i njezin društveno prihvaćeni proizvod, obuhvaća ponos

Ili zaljubljenost u svoj vlastiti lik koji je zadivljen samim sobom

Ovaj  čin se u ljudi koji prihvaćaju stvarnost tvori u zdrav odnos

I ne uvažavaju tašte ako ne žele častan odnos s drugom osobom!

 

Narcizam kažu, ostaje uočljiv okom kasnijega života i odražava

Nezrelost te manu kao na primjer da ponos taštinu, lažno skriva

Ili čak pokušava pretvoriti u suprotnost i kao vrlina se podržava

Pa zato taština drugih nama toliko smeta jer našu vješto prikriva!

 

Autor svemirputnik | 31 Avgust, 2015 | read_nums (163)

Kolika se samo o tim pojmovima, pitanja množe

Kažu, dobro je najveća moralna vrijednost, tada

Kad se, s drugim ljudima kroz dijalog reći može

Da ljubav bit čovjeka, dostojanstvo njime vlada!

 

Osim dobra u sebi, vidimo s njim dobro korisno

Ono time nema koristi i ne ovisi od drugog bića

Već ideal, vrlinu! Svakoje dobro nije beskorisno

Kad se rabi za život bolji, razna njegova pokrića!

 

Kažu da i nema nikoga koji nije od roditelja čuo

Točnu misao; jednog dana ćeš mi za to zahvaliti

Ako je savjete usvojio, naučio, dobrim se pročuo

Onda je ono: za tvoje dobro, vrijedno i pohvaliti!

 

Dobivamo, dajemo! Svaka akcija reakciju zaziva

Ukoliko učiniš loše, nekome, nemoj se iznenaditi

Jer u svakom zlu ima neko dobro koje nas izaziva

Ne plaši se rizika; poraz će ti, dobro, nadoknaditi!

 

Ljudski život je tu, za tvoje, naše i njihovo dobro

Sve cijenimo prema posljedicama za društvo bolje

I zauvijek svaki od nas koliko god lovorika pobro'

Ići će po znanome: to je dobro,  bolje i ponajbolje!

 

Autor svemirputnik | 23 Jul, 2015 | read_nums (350)

Postavljaju mi pitanja o životu, njegovom problemu

Naročito o čovjeku velikom i koji taj naziv zaslužuje

Ta prihvaćam taj nagovor da načnem tu tešku temu

Vremena me i zao samozvani gazda svijeta okružuje!

 

Na početku ljudskoga roda rekli su da je vojskovođa

Veliki čovjek koji je i tuđu zemlju u bitkama osvojio

Jeli li to slavno otimaš li tuđe? Jesi li time veliki vođa

Što si pobio vojnikovu djecu, njihove žene prisvojio!

 

Lukavo izrabljuješ ljude i tjeraš ih da bude po tvome

Pa taj zločinački čin bezobrazno demokracijom zoveš

Ne možeš ubiti nekog ako želi slobodu, biti na svome

Osobito kada se lukavošću na ostatak svijeta pozoveš!

 

Zbog toga veliki čovjek kada ti slični priznanja odaju

Za svoja zlodjela umjesto da te u zatvor strpaju, osude

Izrugujući se poštenim ljudima nagrade unaprijed daju

Kao velikanu grade spomenike lažni ti pridjev dosude!

 

Veliki si ti Čovjek ako se za mir i prava svih ljudi boriš

Nitko nije toliko dobar da bi drugomu i gospodarom bio

Odlika velikih je plemenitost; za nju moraš da se izboriš

Velikan još nikada nije svoju snagu niti motive zlorabio!

Autor svemirputnik | 14 Jul, 2015 | read_nums (155)

Često me pitaju koga u življenju za mišljenje zoveš

Te kako se taj po imenu zove! Znam se tada nasmijati

Nitko ne zna sve! Moraš na nekoga da se ti pozoveš

Inače će „sveznalicu“ i priprost čovjek često ismijati!

 

U školi iskustva, najneugodnijoj, bolje i mudrosti učiš

Pa moraš imati sposobnost zaprimiti savjet kada trebaš

Manje govori, više slušaj i gledaj, lakše ćeš da naučiš

Svaku mudrost; previše govora nije mudromu potreba!

 

Ona se stiče razmišljanjem što je najplemenitije djelo

Mudrost je most između ciljeva i njihova ostvarenja

Zato i kažemo: čovjeka čini djelo a ne njegovo odijelo

Škola patnje izazov je za najveća njegova ostvarenja!

 

Pametniji savjetuju: nemoj ići tamo gdje krivi put vodi

Činiti ćeš pogreške kao i mnogi prije tebe toliko puta

Ostavljaj vlastitu stazu jer se naše življenje na to svodi

Pođi gdje te mudrost usmjerava, gordo čela uzdignuta!

Autor svemirputnik | 8 Jul, 2015 | read_nums (164)

 

Da li nam mogu nekih osoba, savjeti pomoći

Nemamo baš tu mnogo prostora, ljudi će reći

Čovjek je nepoznanica kad nam može odmoći

Znamo li dubinu, širinu nečiju kako to poreći?

 

Druga osoba svu drugih prošlost može slušati

Čuti priču o budućem, sadašnji tren pogledati

Hoće li ju netko s problemima htjeti poslušati

Do osvjetljenja puta odluke kakva će izgledati!

 

I tu se glavni čovjekov problem u tome nalazi

Budućnost se uklapa u sadašnjost, treba znati

Ta spoznaja otvara vrata kroz koja on prolazi

Svjesno ukazuje izlaz što će većina prepoznati!

 

Kako može doći do promjene osobne, skupne

Neminovnost je zato što je sve živo u kretanju

Kontrolu nad njima da budu jasnije, postupne

Opasnost je u tome lošem mogućem skretanju!

 

Onaj koji nam savjetuje uvjete za nas postavlja

Odlučuje, gdje moramo vrijeme prostor uložiti

No jedno taj savjetnik bitno pitanje zapostavlja

Želimo li našu čast poreći životne pute usložiti!

.... 

Autor svemirputnik | 28 Jun, 2015 | read_nums (169)

Izrekli su mi nekih dana o poštenju mišljenje neko

Tvrdi se kako je čovjek pošten uvijek poželjno biti

Je li zaista tako? Ima li suprotno mišljenje poneko

Sve se može s poštenima osobama u življenju zbiti!

 

Kao, to nije nešto posebno za kojime će se okrenuti

I čovjeka poštenoga dva puta s interesom pogledati

No, nailaskom na nepoštenoga on će se preokrenuti

Biti žučnoga izraza, tad veoma namršteno izgledati!

 

Pošteni će biti uz sve, moralan, značajno odgovoran

On se neće lako, iako ima čeg bojati, hrabar je uvijek

Čovjek koji ne donosi čvrstu odluku je neodgovoran

Časni će životom ići teško, zacijelo tegobno zauvijek!

 

Postoje pitanja: što je pošteno, može li se odlučivati

Za nekim zelenim stolom, kojega to čovjeka svi štuju

Pošteno je i kad svi ljudi većinski mogu suodlučivati

Obično čestitog čovjeka čak, oni koji to nisu poštuju! 

Autor svemirputnik | 25 Maj, 2015 | read_nums (192)

Kuda ideš pita me ovih dana moja prijateljica draga

Poduže razmišljam! Moram ići u određenom smjeru

Znaš, put tvoj ne smije ostaviti nepopravljivog traga

Kao u svemu što si dosada radio moraš imati mjeru!

 

U istinu! Jedna od najvažnijih ljudskih tema je mjera

U tome znaju mogu pronaći odgovore na sva pitanja

Mrštiš se na moju hvalisavu tvrdnju, nije to namjera

U tražnji sam za jasnim izlazom! Želim tuđa uplitanja!

 

Za čovjeka se kaže: mjerilo je svega što on jeste i radi

No pitam se stalno koji je to čovjek mjerilo svih stvari

Zar onaj koji čini dobro ili zlikovac što zloće sve uradi

Znamo da mnogi moćnik silom svoje namjere ostvari!

 

I ja i ti u svome hodu kroz život na prepreke nailazimo

Da bi odabrali smjer, smijemo li sami iskusiti svoj put

Koliko god se mi u čemu o življenju našemu razilazimo

Imamo li pravo ne kupiti iskustvo već pogriješiti dvaput!

... 

Autor svemirputnik | 19 Maj, 2015 | read_nums (129)

Ako u svom životu, uspjeti želiš

Koji, uspjeli u nečemu nisu, voli

Mogu te poučiti kad god poželiš

Zato im, u svoju blizinu dozvoli!

 

Zavoli mlade zbog vjere, zanosa

U tvoj život polet će tada unijeti

Više će napredovati zbog ponosa

I tebe će njihove radosti ponijeti!

 

Starije, njihovu mudrost poneseš

Nauče te iskustvu u svakom radu

Koju u svoj život uspješno uneseš

Priznat će ti i dati, dobru nagradu!

 

Zavoli i one bogate jer nisu sretni

Obzirom što se imanjem razmeću

Zbog svoje, lakomosti su nesretni

Voleći ih i ti se razmećeš pameću!

... 

Autor svemirputnik | 9 Maj, 2015 | read_nums (153)

Svaki čovjek, u svome životu, pa i ja, različite uloge ima

Da bi opstali, bavimo se svačim; pred sobom sve krčimo

Na tomu putovanju, netko nas razumije, netko ne poima

Često ga različitim nametanjima nasiljem tada prokrčimo!

 

Među ljudima, odnosi su uzajamni na područjima raznim

Oblicima socijalne vezanosti, rezultati mogu biti uspješni

Priznam li uspjeh nekom ne hrleći za obećanjima praznim

U suprotnome, življenje moje, dometi postaju neuspješni!

 

Svi, na isti način izražavaju, emocije izrazima lica tumače

Ono što žele sebi, drugima; glas, naglašavanje nekih riječi

Dodir očima je vrlo moćan, pomaže da odmah protumače

Osjećaje kojima zainteresirane prima ili nepoželjne priječi!

 

Kad smo mi stariji iskustveno kupujemo i prodajemo neke

Stvari koje su zamršenije samo ako nisu izvorno određene

Naše partnerstvo nije dućan u kojemu ne gledamo poneke

Zajedničkim životom, društvenom zahtjevu su podređene!

 

Cijenimo li naš život, u kupovanju i prodaji moramo ostati

Tu je potrebna suglasnost na kojoj treba, mukotrpno raditi

Ako to nije cilj, oboje će sebe zavarati i smislenim zaostati

Sredstvo osobnoga razvoja je sreća koju moramo odraditi!

... 

Autor svemirputnik | 28 April, 2015 | read_nums (214)

Ugledao sam ju iznenađeno nekih dana na Pigallu

Nešto, što već znam, poodavno i potajno snivam

Tako predivnu, čudesno lijepu Francuskinju malu

Na pomisao sretnoga događaja i sada još uživam!

 

Nakon nekog vremena sreo sam ju na Monmartru

Kako moderna,vesela okolo sunčanim trgom hoda

Zapalila je u mome srcu neponovljivu takvu vatru

Glavu sam, podigao ponosno do nebeskog svoda!

 

Slijedeći puta s društvom šetala je obalama Seine

Da sam ja žarko zaljubljen u nju odmah je saznala

Kad je pred svima njima skrenula pogled na mene

Dala mi mig kako je u mnoštvu sreću prepoznala!

 

Jednom je poslijepodne, Champs-Elysees posjetila

Opazila me, potrčala prema meni posve presretna

U zagrljaju naraslu strastvenost je kao i ja osjetila

No, znali smo da je predugo, usamljena i nesretna!

 

Šećući vidio sam ju ispred muzeja Louvra je stajala

I jako ponosna što me je tu napokon susrela sama

Rekla je da se jadnica još onomad grozno pokajala

Zaplakana, zapitala je zabrinuto što će biti s nama!

 

Genevieve, danas na žalost, nije više, među živima

Kao, mnogo mladi, i ona je otišla, sasvim iznenada

Jesmo li se ikada u životu ponešto osjećali krivima

Što nas koje sreća napušta, katkada drsko potkrada!

Autor svemirputnik | 4 April, 2015 | read_nums (252)

Ta jutro i tebi moja simpatijo plava

Ne znam što radiš i o čemu snivaš...

Zbunjuje me ta tvoja pametna glava

Pogled čarobni što od mene skrivaš!

 

Znaj ponekad i ja pomislim na tebe

Lijepu, tvoju, nestašnu, kosu plavu

Da te ja zadržim vječno pokraj sebe

Na ramenu, tvoju zaljubljenu glavu!

 

Pa jutro i tebi moja simpatijo plava

Dobro je i slađano misliti na snove

Prirodu, poljane gdje mirisna trava

Poklanja nadanja za trenutke nove!

 

Možda je baš dobro da ovako bude

Jer si ti pjesnikov nedosanjani dan

Neka se drugome bolji snovi nude

I, ostvari odavno naš zamišljeni san!

Autor svemirputnik | 12 Mart, 2015 | read_nums (181)

Neki dan čuo sam već toliko otrcanu misao

Da se čovjek na nju  kao i na sličnu nasmije

O gluposti; iako ima jasnu i potpunu smisao

Shvati li šalu, imali pravo da se o njoj smije?

 

Od svih zloća gluposti su neprijatelj opasniji

Reče mi moja prijateljica i ozbiljno me gleda

Zašto se smiješ zar ti taj pojam nije najjasniji

Pošalica jeste ako nekome na prečac izgleda!

 

Zlo ćemo raskrinkati, treba li silom spriječiti

No, protiv svakoje gluposti smo bespomoćni

S njome treba i više opreza, put će ti priječiti

Istina ju neće razuvjeriti, osjećajni niti moćni!

 

Ne smiješ pripisivati zloći onome što se može

Odgovarajućim pojmovima glupošću objasniti

Jer se glupi, učenjem citata, tuđih misli množe

Pa ćemo njih kao bića nesamostalna pojasniti!

 

Onda kako ćeš tumačiti kada se glupan stvara

Već sam rekla, glupost nije manjak našeg uma

Ljudskost je u pitanju! Prilika čovjeka pretvara

U određenom trenu kad gubi trunčicu razuma!

 

Osobe u grupi češće jesu glupe razvojem moći

I manipulacije koja glupost drugih ljudi izaziva

Samo svojim oslobađanjem možeš sebi pomoći

Kada se samostalnost, razboritost naša zaziva!

 

Autor svemirputnik | 21 Februar, 2015 | read_nums (169)

Stojim na raskršću ulica dok svoju prijateljicu čekam

Tu uvijek rado, moju uvaženu Damu ovdje dočekam

Gledam u ljude kako iz svih pravaca odnekud dolaze

Gdje, kojim svi oni željama, nadama, snovima odlaze!

 

Prilazi mi ona napokon sa smiješkom vesela me gleda

Opet ti, reče, zuriš negdje daleko filozofskog izgleda

Preuveličavamo uvijek, obično ono što ne poznajemo

Tebe i sebe, čovjeka, samo kroz druge prepoznajemo!

 

Svaki od nas je tajna! Koliko god mislili da ga znamo

Dopušta, samo onoliko, koliko želi da ga prepoznamo

Da bi se naoružao tom novom snagom poraze odvlači

U samo svojem unutarnjem svijetu u kojeg se povlači!

 

Prijateljice! Nalik na morski rt koji valovi silni udaraju

Ostaje čvrst dok se oko njega različiti interesi sudaraju

Kada nema cilj na koji bi usmjerio napor, tada zaostaje

Za onima koji ga izvršavaju kao da im to svrha postaje!

 

Kažu: cvijet treba sunce da kroz razvoj ljepota postane

A čovjek ljubav da za potpunim čovjekom ne zaostane

Jer se treba on više za dušu nego za svoje tijelo brinuti

Može li biti sretan ako u toj borbi neće i druge zbrinuti!

 

Nije čovjek toliko dobar da bi drugomu gospodar bio

Iako se najzanimljivija pojava za drugoga čovjeka zbio

Pati što mora otrpjeti kroz svoj život, zaboravlja živjeti

Shvati li to i kao neumitni prolaznik, sreću će doživjeti!

 

Autor svemirputnik | 6 Februar, 2015 | read_nums (174)

Putniče moj kuda si to baš danas naumio

Tamo gdje me potreba, volja i noge nose

Jesi li o tom prije dobrano razmisliti smio

Putovi se mnogim našim uvjerenjem kose!

 

 Imaš ti pravo, zaista! Čovjek, pokatkada

 Nerazumno, pod različitim pritiscima ide

 Osobito kad ga nekoja strast i srce svlada

 Časni, pametni se, zbog svoga čina stide!

 

Može i drugi da ga na nekakvo zlo natjera

Na nagovor, prijetnjom i grubom ucjenom

No, takav često umjesto zeca, vuka istjera

Zasluženo strada podlac osvetom njenom!

 

Pazi! Oprez! Svatko mora dobro da znade

Ako čovjeka nevina lišiš njegove slobode,

Zna se tada što čeka onog tko volju krade

Reče putnik, i svojim putem smireno ode!

 

Autor svemirputnik | 8 Januar, 2015 | read_nums (648)

Ne talasaj, čula sam izvanredan izraz, reče prijateljica

Nikada mi tako jednostavna ideja nije na pamet pala

Ako je shvatiš na prečac, onda je prava neprijateljica

Da, i meni se, mogu ti izreći u prvi mah silno dopala!

 

Masa ne talasa, pa mirno točkica do točkice ona diše

Ne teži ka sutrašnjici, sve drži u sebi ne buni se, hvali

Što bi se i pjenila? Lakše je, uklopljena, srećom odiše

Skakuću i u ritmu, neki ispadne iz igre, većina zahvali!

 

Dobro je prastaro, pod kapom nebeskom ništa novo

Dokle god ima materijalne koristi, ni u snu ne talasaj

Budi poslušan to je u interesu drugih, uvijek ponovo

Vjeruj, koji ti stoti put deru kožu, za njih opet glasaj!

 

Istina je! No, nisi oni! Ne miriš se! U sebi, buru imaš

Vjetar promjena tjera u tvoja jedra; oluja si nevezana

Mudro je što sve shvaćaš i glavninu bitnoga, poimaš

Val strši! Gradi novo; posljedica je s činom povezana!

 

Autor svemirputnik | 25 Decembar, 2014 | read_nums (228)

Razmišljam kakva bih svakome dobra učinio

I odlučio se na korak neki efikasni, drastični

Trudom bih svu tugu, bol i jad djelima odnio

Učinak bi bio svima oslobađajući, fantastični!

 

Na primjer,  sve što sam do sada loše uradio

Prebrisao tad moje, drugima, životne greške

Za srce naša bolna, veliki bih posao odradio

Zaustavivši svima daljnje posljedice preteške!

 

Sve iscrtao na golemoj velikoj praznoj ploči

Da se sudbine svim ljudima drukčije dogode

Isprave sva tuđa zla, mane u dobra pretoči…

Ili bar na neko neodređeno vrijeme odgode!

 

Poželim da ponekada tajne ostanu skrivene

Da pametnog stvora kajanje ne grize i peče

Neka nikad, nikom ne budu nade otkrivene

Da jedan drugog u dobročinstvu ne preteče!

 

Svima želim... Sretan Božić i Novu 2015. godinu! 

Autor svemirputnik | 5 Decembar, 2014 | read_nums (269)

Mnogi tvrde: svako vrijeme izliječi rane

Možda tako ponekada za nekoga i bude

Drugi, u srcu su nama duboko zaorane

Liječenje duša naših, obične su zablude!

 

Vrijeme je utjeha kojim liječimo sve boli

Ali sebično žaljenje zna pogoršati stanje

Ako nam srce baš strasno bezumno voli

Teže dopušta poruke razumu na znanje!

 

Vrijeme juri, za nikakve razloge ne haje

I koliko god se silili, trudili, htjeli i dalje

Zaboravljati, ožiljak nam na srcu ostaje

Ne griješimo! Um svima opomenu šalje!

 

Optimizam, vjera u sebe, hrabrost i želja

Kaže: okrenimo glavu suncu kraj je tami

Na početku smo novog na pragu veselja

Spozna li otada naše srce da nismo sami!

Autor svemirputnik | 30 Novembar, 2014 | read_nums (352)

Nema te već dugo ?

Odvojen si od svih!

Ne možeš bez…

 

Zauzet sam!

Ne dosađuj!

Penjem se na Planinu Nada!

Moram jednom naći…

 

I…? Već si više puta…

Nisam uspio!

No, Ja…sam spreman

 

Ali, zašto opet misliš…

Zar nisi izvukao pouku?

 

Još ću pokušati…

Nemam izlaza!

Usamljenost znači

Propast…

 

Znam da si nemirna duha,

No, i pored toga

Ako me trebaš….

Uvijek sam s tobom!

Dok sam tvoja sjena

Uspijevaš lako…

 

To me održava prijatelju!

Ponekad,

Kada si odsutan…

Znaš Ti mene!

 

I što poslije namjeravaš?

Koliko koraka trebaš?

Jer sam ne možeš…

 

Idem na Planinu Osjećaja…

Pa…

 

Ona zahtijeva poprilične norme!

Put je težak!

A Ti…

 

Morala imam…

Ne lažem!

Ne kradem!

Ne ubijam…

 

Dobro! Dobro!

Dosta otrcanih fraza!

Kuda onda smjeraš?

 

Na Planinu Snova!

Ipak sam Ja…

 

Hm! Ne čudim se…

Za čim ti zapravo tragaš Prijatelju?

 

Za Srećom, dragi moj!

Za Srećom!

Autor svemirputnik | 9 Novembar, 2014 | read_nums (181)

Koraci tvoji odzvanjaju

Svemirom,

A ja osluškujem huk

Vjetra…

I pratim grozničavo

Otiske tvoje duše

Koji su usađeni u vremenu!

 

Gospodaru Vjetrova!

Nemoj zamesti!

Ostavi trag moje drage…

 

Ne moli pomoći!

Ne kukumavči!

 

Tvoje Srce

Samo će naći put

Do njezina boravišta…

I tananih osjećaja!

Autor svemirputnik | 12 Oktobar, 2014 | read_nums (183)

Ponekad, u duboku nedoumicu padam

Kad se tiče nekog s kojim sukob imam

Događa mi se da se sam sebi dopadam

Odlučim čvrsto kako nešto ne poimam!

 

Svi mi, naročito ja, u pravu biti volimo

Neprihvaćanje stava nas u srce pogađa

Biti sa strane nikada sebi ne dozvolimo

Znatiželja raste bunt se u nama događa!

 

Prihvaćeno je dok ne počnemo nametati

Kao jedino, ispravne, nepogrešive misli

Nije li po našem spremni smo podmetati

Braneći se napadnuti lažno će da smisli!

 

Ako prema dugima kriva mjerila imamo

Onda nismo prihvatili stranu, istine sure

Treba poštivati nekog i kad ne poimamo

Stati ćemo, uz njega da ga ne potkusure!

 

Za dobro potrebno se svom silom boriti

Desi li se da u nečemu smisao ne vidimo

Moramo se, za svakoje mišljenje izboriti

Ne znači da ga i nema ako to ne uvidimo!
1 2 3  Sledeći»
    My picture!

Kategorije

Linkovi