Z a k r p a
Autor svemirputnik | 26 Oktobar, 2016 | read_nums (303)Kaže mi jedna dama, znaš prijatelju ne volim igle
Zašto ti to kažem tako osorno, čangrizavo, žučno
Ima koristi od njih ali sa zlom su od negdje stigle
Ne volim krojenje! Čini li ti se to, grešno, mučno?
Čovjek nešto, gubi, podere, nekoji predmet iznosi
Zato ne volim ni zakrpu! Tada kao poklopac dođe
Kao cjelina krpanje lijepo u pravilu teško podnosi
Ožiljak na srcu neće se pokrpati kad ljubav prođe!
Ne cijenim ni koji svojim osjećajima zakrpe traže
Volim, cjelinu! Zato ne volim kad postanu zakrpe
Počine zloće drugima a od istih tih krpanje potraže
Zahtijevat će da svoje naopake odnose opet iskrpe!
Volim cjelinu! Valjda zato što nikad nisam krpala
Nikom ništa šivala niti krojila! Staro uvijek bacim
Što bih ja tu nekom nešto nametala, staro zakrpala
S uništenim nema koristi, pa ga naprosto odbacim!
Eh, ta istina je djelomična! U uvjerenjima tim imaš
Neka od proturječja koja u svim odnosima postoje
Oni žive, počinjene greške, za njih se ne zauzimaš
Kako će ti na tvojemu pogrešnom stavu da opstoje!
Svi što tvrde: ako ne oprostimo sebi ne pomažemo
Zaista su na pravom putu! Življenje nam smisla ima
I kad namjerno pogriješe nećemo da im odmažemo
Jer ti koji su u krivu i njih ljudskost treba da poima!
