Jedan dan u Kninu
Autor svemirputnik | 5 Avgust, 2019 | read_nums (179)
Idući ulicom sreo me znani Izbjeglica stari
Zaustavivši se i zaozbiljno zapita stidljivo
Ne misliš li sinko da mi danas, srce krvari
Je li mi sav bol, jadi, na licu nešto vidljivo?
Malo, začuđeno sam se i na mah zaustavio
Pogledao ga trenutak, i u očima teret vidio
Ovakav mu život; i meni se nekad pojavio
Nikojem neprijatelju ne bih tada pozavidio!
Reci, što ti je na srcu, i onda, lakše će ti biti
Obzirom koliko si u patnji, čovjeku donosi
Neizvjestan život; može mu se, i gore zbiti
On u pravilu sve poteškoće i naišle podnosi!
Znam da je tako, odgovori s grčom, starina
Ali, tko da još nakon svega shvati, ovo sada
Nisam, poput neznanog iz svijeta barbarina
Duh euforije ovim neznanim ljudima vlada!
Zašto grublje tvrdim kad čovjek kao ti jesam
Treba da slavim, posve što se danas događa
No sinko dobro znaš za moj slučaj gdje sam
Ljude, moraš razumjeti; sve ovo me pogađa!
Bio si u mome selu gdje sam tad nekoć živio
Obitavam u kući onoj; ma tu je netko isto bio
Pa je možda život svoj kao ja sretan proživio
Posve je sigurno da se i njemu isti usud zbio!
Kad god se svih tih tužnih godina sjetim toga
Sjednem ispred njegove kuće i vrijeme kratim
Nekako čežnjivo gledam u nebo molim Boga
Da se ja kao i on, jednom, svojoj kući vratim!
Svemir Putnik
