SvemirskePjesme -

P r o l a z n i k

Autor svemirputnik | 9 Oktobar, 2019 | read_nums (34)

    Stojim na raskršću ulica dok svoju prijateljicu čekam

    Tu uvijek rado, moju uvaženu Damu ovdje dočekam

    Gledam u ljude kako iz svih pravaca odnekud dolaze

    Gdje, kojim svi oni željama, nadama, snovima odlaze!

     

    Prilazi mi ona napokon sa smiješkom vesela me gleda

    Opet ti, reče, zuriš negdje daleko filozofskog izgleda

    Preuveličavamo uvijek, obično ono što ne poznajemo

    Tebe i sebe, čovjeka, samo kroz druge prepoznajemo!

     

    Svaki od nas je tajna! Koliko god mislili da ga znamo

    Dopušta, samo onoliko, koliko želi da ga prepoznamo

    Da bi se naoružao tom novom snagom poraze odvlači

    U samo svojem unutarnjem svijetu u kojeg se povlači!

     

    Prijateljice! Nalik na morski rt koji valovi silni udaraju

    Ostaje čvrst dok se oko njega različiti interesi sudaraju

    Kada nema cilj na koji bi usmjerio napor, tada zaostaje

    Za onima koji ga izvršavaju kao da im to svrha postaje!

     

    Kažu: cvijet treba sunce da kroz razvoj ljepota postane

    A čovjek ljubav da za potpunim čovjekom ne zaostane

    Jer se treba on više za dušu nego za svoje tijelo brinuti

    Može li biti sretan ako u toj borbi neće i druge zbrinuti!

     

    Nije čovjek toliko dobar da bi drugomu gospodar bio

    Iako se najzanimljivija pojava za drugoga čovjeka zbio

    Pati što mora otrpjeti kroz svoj život, zaboravlja živjeti

    Shvati li to i kao neumitni prolaznik, sreću će doživjeti!

     

    Svemir Putnik 


Dodaj komentar





Zapamti me

    My picture!

Kategorije

Linkovi