P o s l j e d n j a S u z a
Autor svemirputnik | 16 Jun, 2019 | read_nums (175)
Suza u oku umiruće i voljene, biser stvara
Te sa svojim umom s naporom razgovara
Je li to čin upotrebe tvoje posljednje snage
To je zbog mog rastanka od osobe drage!
Dragi suprug tvoje umiranje će sad osjetiti
Pa će te ovaj dan na Božji nagovor posjetiti
U željenom naručju uz obje tuge ćeš umrijeti
No ljubav vaša je besmrtna; neće izumrijeti!
Sjećat će se onih dana kad ste zajedno bili
Svoju ljubav niste niti tren pred kime sakrili
Za tugu nekakvu niste za života i ikad znali
Samo ponekada Ančice presretni zaplakali!
Sjećat će se onih noći kad ste strasti osjetili
U vaše vrijeme života divne krajeve posjetili
Nade utkali u snove koji su za vas jedno bili
S vama na sreću, i drugi ljubav u jednu zbili!
Sjećat će se onih jutara kad ste rano ustajali
Niti ni na jednoj prepreci, i nikada posustajali
Išli gradom držeći se za ruke i veselo smijali
Čineći tugaljive sretnijima jer ste ih nasmijali!
Sjećat se onog lijepog što ste u sebi zadržali
I lako sve zamke životne nezamislive izdržali
Jer gdje god i kojim putem preprekama prošli
Zbog te ljudske zle sudbine na cilj niste došli!
Tvoja Suzica u oku neće, i niti može umrijeti
Ljubav vaša je svevremena te neće izumrijeti
Neće nestati u vječnosti će pjesnikovoj ostati
Umjesto kapi tuge zauvijek stihovima postati!
