Tražila je stavove u pogledu svom
I prepoznavala krizu negdje u sebi
Vidjela je zlomisli koje trče za njom
Ukrasila ih oprostom nikada ne bi!
Umnost, razlozi, pronalaze svoj put
Kroz sure pukotine osjećaja njenih
Koji ne grde, šibajući kao neki prut
Drhtavih očiju brižnih, zacakljenih!
Ženu koja stalno obraniti pokušava
Da sa svih teret nepodopština svuče
Da se život izgubljenima ne urušava
Probleme uporno, drugima odvuče!
Bježati od sjene nekog smisla nema
Borba protiv zloga, žrtvu mora dati
Besmrtna je i za nju, vječita poema
Altruiste uvijek sreća u životu prati!
Svim Ženama čestitam 8. Mart!
Kažu nam neki, ruka o osobi više od lica govori
Ljude kad upoznajemo, pogled ka rukama klizne
Um čovjeku njemu istinu, neporecivu progovori
Kad god oko s analizom pažljivo po njoj sklizne!
Ruke o nama svakom neku određenu sliku imaju
Svoju prošlost koju cijeloga života izbrisati neće
Kao lice kad mijenja maske, glumi; to ne poimaju
Ruka gradi, stvara, praštanje, razaranja podmeće!
Ruke služe za povezivanje između različitih ljudi
Svime živom, neživom što na ovom svijetu postoji
Čak i odbijanje onih koje čovjek misli da su neljudi
Otkriti skrivene detalje koji u činjenju zla opstoji!
I ruke djeteta, čiste i nevine mnogo toga otkrivaju
Krenule u svijet nagonskom željom da ga upoznaju
Lakoćom psihologa lošeg čovjeka lako razotkrivaju
Dobrog bez skrivenih namjera djetinje prepoznaju!
Priče se pričaju rukama i samo one mogu ispričati
Pojedinosti koje bi se u riječima nevažnima učinile
Ruke znaju razotkriti, neotkriveno lako prepričati
Izgrliti ljude! I cijelu bi planetu ljubavlju podčinile!
Ona se približava, poput zrnaca maslačka leti
Zlaćana ta biljčica, iznenada uvijek nam dođe
Savladava ljude, okupacijom u naša srca sleti
Ponekad tako iz nerazumljivih razloga prođe!
Osim što može biti iskrena, za nekoga varava
Ljubav je od sve čežnje, žara i nade začinjena
Zato nepredvidljiva, lakovjerne ona zavarava
Laž podgrijava, strasti, sukobu je podčinjena!
Znademo da ljubav od sviju nas širinu zatraži
Samo uporan i snažan može da ju teško održi
Jer je ona muka, slast i patnja sa mnogo draži
Nas u neizvjesnosti, raju ili paklu lagano prži!
No i pored svega, svatko od nas za njom žudi
Kod čovjeka i žene kad god nikne ljubav nova
Jedno drugome sve što zamisle, pa i više nudi
S radošću daju, uzimaju, gube, izgrade iznova!
Sanjao sam za nas mila, mjesto jedno
Tamo sam znadeš tebe u snovima sreo
I nije mi mislim ni danas baš, svejedno
Što te nisam zaustavio, odmah presreo!
Sreo sam te jednom u gradskom parku
Ti si sama ondje kao ja, zamišljena bila
Osjetih prema tebi u trenu žudnju žarku
Nejasna se veza između nas dvoje zbila!
Treći puta sam te stvarno na ulici vidio
Iznenađeno smo jedno pred drugo stali
Presretan tu, nešto u svome srcu uvidio
Da smo jedno mi biće od dvoje postali!
Treća je sreća, znade se navoditi i kaže
Čovjek ustreptalo želi da mu se dogodi
Ako ljudski osjećaj odsudno ne zakaže
Ljubav kad-tad svakog k'o malj pogodi!
----------------------------------
