G e n e v i e v e
Autor svemirputnik | 28 April, 2015 | read_nums (366)Ugledao sam ju iznenađeno nekih dana na Pigallu
Nešto, što već znam, poodavno i potajno snivam
Tako predivnu, čudesno lijepu Francuskinju malu
Na pomisao sretnoga događaja i sada još uživam!
Nakon nekog vremena sreo sam ju na Monmartru
Kako moderna,vesela okolo sunčanim trgom hoda
Zapalila je u mome srcu neponovljivu takvu vatru
Glavu sam, podigao ponosno do nebeskog svoda!
Slijedeći puta s društvom šetala je obalama Seine
Da sam ja žarko zaljubljen u nju odmah je saznala
Kad je pred svima njima skrenula pogled na mene
Dala mi mig kako je u mnoštvu sreću prepoznala!
Jednom je poslijepodne, Champs-Elysees posjetila
Opazila me, potrčala prema meni posve presretna
U zagrljaju naraslu strastvenost je kao i ja osjetila
No, znali smo da je predugo, usamljena i nesretna!
Šećući vidio sam ju ispred muzeja Louvra je stajala
I jako ponosna što me je tu napokon susrela sama
Rekla je da se jadnica još onomad grozno pokajala
Zaplakana, zapitala je zabrinuto što će biti s nama!
Genevieve, danas na žalost, nije više, među živima
Kao, mnogo mladi, i ona je otišla, sasvim iznenada
Jesmo li se ikada u životu ponešto osjećali krivima
Što nas koje sreća napušta, katkada drsko potkrada!
Bravo...
Autor anam 28 April 2015, 21:21