O d a N a l a z n i k u
Autor svemirputnik | 13 Oktobar, 2013 | read_nums (222)Sreo sam
čovjeka na ulici koji je zbunjeno išao
Zaustavio ga znatiželjno, ljubazno tad zapitao
Vidio sam nasmiješenog sada kad je baš otišao
Zar vas je on ponešto tajanstvenoga priupitao?
On izvadi iz džepa predmet neki, pa mi pokaže
Ovo mi je dao! Nema, sretnijega bića od mene
Ali to se ne bi zbilo da ljudskost u nama zakaže
I, zauvijek nestao, djelić moje drage uspomene!
Rekao mi je nalaznik, tvoje sam izgubljeno našao
Bez njega bi, skoro svatko, okrnjenog života bio
U kušnji, svoj sam mir u ispitu savjesti
pronašao
Možda nitko, pa ni ja, nisam taj zadatak
zlorabio!
Vjerujem u poštenje! Tuđe moramo uvijek vratiti
Na neki način; to je jednostavno ljudska potreba
Ne prisvojiš li nečije, dobrim će ti nekad
uzvratiti
No, spoznaj važno! Bez tog možeš a njemu treba!
kako dobar kraj. Poz
Autor pitija 13 Oktobar 2013, 21:44