Sreća je samo tren
Autor svemirputnik | 16 April, 2012 | read_nums (362)Zapazih Sreću kako, gradskim ulicama ide
Sva gorda uvijek ponosna na sredini puta
Htjela je da nju baš ovakvu čarobnicu vide
Izazovnu lijepo odjevenu, čela uzdignuta!
Poželim boginju jadan naprečac zaustaviti
Hej, Srećice! Stani sada! Za trenutak, malo
Zaista ti trebam nekoliko pitanja postaviti
Imam poviše želja! Ponešto mi na um palo!
Ljuta se okrene, skoro neodlučno zastade
Svrati pogled, začuđeno me nekako gleda
Kako ti takva hrabrost ovdje na um pade
Kad znaš Sreća se zauvijek zaustavit neda!
Egoista! Stvar koju svi, pa i, ti trebaš znati
Ostanem li poduže, što bi na to drugi rekli
Eh, ima toliko pojedinaca koji u životu pati
Nikada od svojih golemih briga ne bi utekli!
Zamisli samo, da ja sa tobom, zaostanem
I kada bi jedno drugome čvrsti zavjet dali
Te, jednoga ti dana sva dosadna postanem
Kao i ja, drugi bi zbog tebe nesretni ostali!
