Ugledao sam ju iznenađeno nekih dana na Pigallu
Nešto, što već znam, poodavno i potajno snivam
Tako predivnu, čudesno lijepu Francuskinju malu
Na pomisao sretnoga događaja i sada još uživam!
Nakon nekog vremena sreo sam ju na Monmartru
Kako moderna,vesela okolo sunčanim trgom hoda
Zapalila je u mome srcu neponovljivu takvu vatru
Glavu sam, podigao ponosno do nebeskog svoda!
Slijedeći puta s društvom šetala je obalama Seine
Da sam ja žarko zaljubljen u nju odmah je saznala
Kad je pred svima njima skrenula pogled na mene
Dala mi mig kako je u mnoštvu sreću prepoznala!
Jednom je poslijepodne, Champs-Elysees posjetila
Opazila me, potrčala prema meni posve presretna
U zagrljaju naraslu strastvenost je kao i ja osjetila
No, znali smo da je predugo, usamljena i nesretna!
Šećući vidio sam ju ispred muzeja Louvra je stajala
I jako ponosna što me je tu napokon susrela sama
Rekla je da se jadnica još onomad grozno pokajala
Zaplakana, zapitala je zabrinuto što će biti s nama!
Genevieve, danas na žalost, nije više, među živima
Kao, mnogo mladi, i ona je otišla, sasvim iznenada
Jesmo li se ikada u životu ponešto osjećali krivima
Što nas koje sreća napušta, katkada drsko potkrada!
Ta jutro i tebi moja simpatijo plava
Ne znam što radiš i o čemu snivaš...
Zbunjuje me ta tvoja pametna glava
Pogled čarobni što od mene skrivaš!
Znaj ponekad i ja pomislim na tebe
Lijepu, tvoju, nestašnu, kosu plavu
Da te ja zadržim vječno pokraj sebe
Na ramenu, tvoju zaljubljenu glavu!
Pa jutro i tebi moja simpatijo plava
Dobro je i slađano misliti na snove
Prirodu, poljane gdje mirisna trava
Poklanja nadanja za trenutke nove!
Možda je baš dobro da ovako bude
Jer si ti pjesnikov nedosanjani dan
Neka se drugome bolji snovi nude
I, ostvari odavno naš zamišljeni san!
