Ljubav onako skromna pričeka čovjeka pokraj puta
Uhvativši ga za rukav i stidljivo, poniknuvši zaustavi
Ovaj se namršti, pogleda ju prezirno čela uzdignuta
Što se uopće usuditi smjela da se njemu ovakva javi!
Povedi me odmah ka sebi! Ja sam tvoja jedina nada
Odjenut ću te, u najljepšu odjeću koju srećom zovu
Čudim se! Zar ne vidiš imovina posve naokolo vlada
Možeš li me ti onda obući u neku drugu sreću novu?
Povedi me ka sebi! Pokazat ću ti najljepše prostore
Tvoj je govor tako nejasan, imam svega što poželim
Slijepa si! Skini već jednom sa očiju te tvoje, zastore
Mogu ja sve što hoću! Čak i uništiti ako baš zaželim!
Grubijane progovorit ćeš najljepšim jezicima Svijeta
Po čemu ću saznati kako je, istina sve što pričaš ovo
Izgledat ćeš preporođeno, poput procvaloga cvijeta
Ljubav je, uvijek, iznenadna, za čovjeka nešto novo!
Od čega je taj čovjek sazdan, izgrađen često se pitaš
Ako se nađeš u situaciji nekakvoj kad ti izlaza nema
Ponovno i ponavljanjem ulaziš u ljudske kože, skitaš
Oblačiš odjeću, vraćaš u svoj lik bez većih problema!
Zar si stvoren da kroz život, sto likova možeš izraziti
Tražeći nekog drugoga. Niti jedan tebi ne može sličiti
Odeš li predaleko, vraćanjem tvoj će neuspjeh izraziti
Pokazati, nema ga! Sebi ćeš uz malo truda još naličiti!
Zla volja oko, i u tebi, može Pakao i drugome sazidati
To nekoji neprijatelj tvoj, svakako na prečac prepozna
I skrivene dobre volje, mogućnosti imaš, za Raj zidati
No, oni kojima si drag, nisi loš, iako te objektivno zna!
Ti si jedino stvorenje koje da bude što jest silno odbija
Pomagač tvoj od sveg što nasljeđuješ, nije jezik najbolji
Jer uostalom, pomoću njega na tuđi račun nekog pobija
Slobodu oduzimaš kako bi postao izrabljivač ponajbolji!
Iz samoljublja, radoznalosti, sebe prezireš, tad zgriješiš
Zato zavoliš grešnike pa se s njima udružuješ i zla činiš
Tvoja od dobrih strana: preuzimaš kaznu kad pogriješiš
Prlja te izlizana: tko radi taj. griješi; lako ih zato počiniš!
Ovladao si prirodom prije nego si sobom vladati naučio
Jedini je izlaz da ljubav gajiš, daješ, da se čvršće udružiš
Očuvaš li što si stekao, budeš svoje sljedbenike podučio
Humanističkim idealima; obavezuju te da im se pridružiš!
Jutros se zaista prekrasni događaj zbio
Krenuo sam baš iznenada na put neki
S njom sam na prekrasnom motoru bio
A on znam nije tako težak i jako daleki!
Dragana je sjedila naprijed ispred mene
No, nisam odmah primijetio neko čudo
Bila je sretna okrenuta licem prema meni
Grlila me oko pasa hihoćući, ljubila ludo!
Začuđeno zagledam pa što se tu zbiva
Iznenadna strast zaokupivši svog mene
Ljubakam i ja nju, žešće, divota je živa
Motor naš zaboravio napeti da pokrene!
I što sad da se dogodi za nas nešto hudo
Nastaviti sa ljubljenjem dalje prekinuti, ili
Ponoviti još, još. još sa ljubljenjem ludo…
Tad probudih se naglo: „Aprili, li, li, lili!“
