Otimalo se vrijeme, pa pobjeglo od mene
Ostadoh napokon sam ni tebe više nema
Ostale mi samo neke, iživljene uspomene
I ova neponovljivo tužna pjesma, poema!
Okrećem, list, je li tu štogod, malo ostalo
No i pored silnoga truda ništa ne nalazim
Tren mi vremena za želje, snove preostalo
Iako gledam u nebo, nadu još pronalazim!
Oh, ona je blago koje u kutku srca opstoji
Jedino se za nju posljednju, nekako držim
Nada, novi početak, svakoga časa postoji
I ja se na ovom svijetu, moram da održim!
Kažu, svijet se nekom, smislenošću kreće
Izbavlja iz svakodnevnih teških problema
Ljubavlju, voljom čovjek čovjeka pokreće
Bez njega ničeg, ni svrhe u Svemiru nema!
Uvijek me zanimalo kako prijatelj postati
I onda nakon razmišljanja ne tako dugoga
Iskreni prijatelj ti možeš doživotno ostati
Ako posvećuješ pažnju i zavoliš drugoga!
Još važnije moramo svi, upamtiti ponešto
Svakome su njegovi stavovi o nečem lični
Zbog dobrobiti izbjegavajmo sukob vješto
Ponekad trebamo njemu da budemo slični!
Moramo, kad drugi pričaju o sebi, pažljivo
Slušati, navesti da vam ljudi o sebi govore
Nikom se nikad smijati i odnositi sažaljivo
S uvažavanjem govornika voditi razgovore!
I što je, čovjeku svakom najvažnije, budite
Iskren prema svima; da dobro morate znati
Osjećaj lične vrijednosti u njemu probudite
Tad će vas uistinu kao prijatelja prepoznati!
Prijatelj? Hm! To je baš zanimljiva dobra tema
Kažu, onaj je s kojim vam je dobro i kad ćutite
Nikad nemate s njim, nekih, povećih problema
Uz vas je kad je potrebno, kad najmanje slutite!
Pred kojim možeš plakati, da se, ludo nasmiješ
Razumije te, čak i onda, kad ti sebe ne shvaćaš
Pred njim, niti jednu misao ne moraš da skriješ
Kad lažeš opravdanja nije potrebno da se laćaš!
Prijatelj govori istinu kad ti posve ne odgovara
Nije stalno s tobom, samo iz neke, puke, koristi
I, kad mu ide na štetu, pred drugim te zagovara
Pomaže za ljubav, tvoje greške neće da iskoristi!
Prijatelj je onaj koji je uvijek iskren pred tobom
Zato što zna da ćeš ga ti razumjeti svakog trena
Ako te, ostave sama, on će te povesti sa sobom
Prijatelj je baš kao dobra knjiga jasna, otvorena!
Što je, najslabije, i najjače od svih stvari
Nema u prirodi ničeg slabijega od vode
Ona dubi sve na svom putu ruje i rovari
Uvijek i bez obzira gdje, kuda ju odvode!
Slabost snagu, savlada svima je poznato
Koji čovjek to još na svijetu iskusio nije
Um caruje, od sviju je to baš prepoznato
Pa u sebi on, golemih nepoznanica krije!
Znademo da nježnost grubu silu uklanja
Jer ljubav uvijek, cijelu, bezuvjetnu nudi
Srce svoje dušu, silini, trenutno poklanja
Čini ju mekanom kao pamuk, dobre ćudi!
Kad bi se, svi od nas držali, u životu toga
Kroz svoje živote ljudi bi, bez bojazni bili
Ne bi svaki čas, pred silom prizivali Boga
Već slobodu posvema nježnošću zadobili!
