Vječna promjena na tome svijetu jest
Poželimo li nešto možemo to i ostvariti
Ali je naročito za nas bolja, nova vijest
Ideje naše provesti u djela i postvariti!
Sve se može učiniti uz, i podosta truda
Upotrebom čvrste volje, nekog htijenja
Da se pomaknemo nasukani sa spruda
Pomoć nam treba brzo, bez sažaljenja!
Znamo baš nije samo olako sada izreći
Teško se sasvim od staroga odmaknuti
Hoćemo li hrliti napokon k svojoj sreći
Moramo tad ponešto novo dotaknuti!
Sve možemo poboljšati ako baš želimo
Dobrom namjerom što drugi nam kaže
Uprimo hrabro sve snage svima velimo
Neće si pomoći onaj tko sam sebi laže!
Ima mnogo spora o tome kad je netko pobjednik
Za njega utvrde, da je, pogriješi li, naučio lekciju
To nije, moja greška, kad ne uspije, kaže gubitnik
Ne razumije on, da društvo, mora imati selekciju!
Pobjednik dobro zna da su porazi najbolji izazovi
Gubitnik se, osjeća, žrtvom kad izgubi neku bitku
Pobjednik iako ne spozna na početku, sve ponovi
Jer na vrijeme upotrebi svoju, inteligenciju britku!
Pobjednik, razumije, napredovanje od njega zavisi
Uvijek se trudi, više motiva svom radu posvećuje
Poraženi se, opravdava, lošijom srećom kad izvisi
Okolo govori, kako mu se cijelo društvo osvećuje!
Svjestan je, mora riješiti problem, jedan, po, jedan
Samo mu tako svaki rad uspješno uvijek završava
Gubitnik je zapetljan u izazove, ne rješava nijedan
Pogriješi li svojim preteškim radom se opravdava!
Pobjednik je, svjestan da je dobar, ali, i bolje može
Sluša, svakom tko ga pita za savjet brzo odgovori
Nisam ja, loš kao drugi, iako mu se, greške množe
Kazuje gubitnik, ne trebaju nam nikakvi dogovori!
Pobjednik često razmišlja kako poboljšati ponešto
Neće on, odgovornost za svoj rad, pokušati izbjeći
Gubitnik je suprotnost, svaljuje ju na druge vješto
Treba li učinit nekakvi napor kukavički će pobjeći!
Pobjednik štuje one koji su bolji, trudi se da nauči
Gubitnik se protivi svima koji od njega bolje znaju
Naglašavajući, njihove nedostatke, savjest ga muči
Po ovim nabrojanim značajkama, njih prepoznaju!
Madmazel Šatal pojavljuješ se obično niotkuda
No, znaj! Ja sam te ovih dana i u snovima vidio
Prekrasni otmjeni tvoj nježni lik nalazio se svuda
I odmah se mnogima, pa i meni, pjesniku svidio!
Viđena si, kako graciozno ideš ka obalama Sene
Nasmiješena, ljupka, prekrasna, gracioznog hoda
Pogledi na tebe, žamor svih uzrasta i poneke žene
Širili su razne glasine o tebi do nebeskoga svoda!
Kažu, bila si tamo na Bijaricu i bezbrižno plivala
Zanosnoga osmjeha, smiješeći se naokolo svima
Rijeka pohvala, zavisti u tvom pravcu se izlivala
Zahvalno si uzvraćala poljupce, meni ali i njima!
Mnogi su te sretali za posjete dvorcima na Loari
Pričajući o tebi poznato, stvarajući legende nove
O tome govore slikari, pjesnici i njihovi memoari
Slikajući prkosniji izraz, opijevajući tvoje snove!
Ovjekovječili te premila na Jelisejskim Poljanama
Kako se šetaš proplancima zabrinuta i zamišljena
Mnogi su pomislili da si tužna, a šalila se s nama
No, ti si zaista bila prejadna, nesretna i usamljena!
Slušali su te u dvorcu Skarlet kako umilno pjevaš
Zanosno držanje ležernost, ples, poznato je svima
I danas uživaju dok strasno očima, uokolo sijevaš
Čarobne note tvoje ulaguju se, ljudskim snovima!
Više sam te puta na obroncima gore Dordonje sreo
U ulozi vele Boginje koja je vladala ovim krajem…
Pohitao sam Šatal u zagrljaj, uputio poljubac vreo
Čineći posve mirne krajolike tvojim i mojim rajem!
Sreo sam
čovjeka na ulici koji je zbunjeno išao
Zaustavio ga znatiželjno, ljubazno tad zapitao
Vidio sam nasmiješenog sada kad je baš otišao
Zar vas je on ponešto tajanstvenoga priupitao?
On izvadi iz džepa predmet neki, pa mi pokaže
Ovo mi je dao! Nema, sretnijega bića od mene
Ali to se ne bi zbilo da ljudskost u nama zakaže
I, zauvijek nestao, djelić moje drage uspomene!
Rekao mi je nalaznik, tvoje sam izgubljeno našao
Bez njega bi, skoro svatko, okrnjenog života bio
U kušnji, svoj sam mir u ispitu savjesti
pronašao
Možda nitko, pa ni ja, nisam taj zadatak
zlorabio!
Vjerujem u poštenje! Tuđe moramo uvijek vratiti
Na neki način; to je jednostavno ljudska potreba
Ne prisvojiš li nečije, dobrim će ti nekad
uzvratiti
No, spoznaj važno! Bez tog možeš a njemu treba!
Bol, nada su ti koji čovjeka kroz život prate
Sreća je samo mrvica što povjetarac odnese…
Snova skrivenih, dobar izlaz da se želje vrate
Spreman je za njih da i gore stvari podnese!
Jedan drugom bestidno nepravdu neki nanosi
Pohlepa, zavisnost, tad nesretan život stvara
Izgrađujući karijeru zlom, moćnima se zanosi
Umjesto da surađuje s njim, i više razgovara!
Sila, ubojstva, neprijateljstvo su nužne njima
No nepravdu dugo nitko pametan ne podnosi
Pružajući otpor vraća se istom mjerom svima
Povijest ih uči, melje, baca i netragom odnosi!
Što onda napose treba učiniti da nestane boli
Otrpjeti nepravdu pokorno, i glavu saginjati
Činiti kompromis da čovjek čovjeka više voli
Ili svi posvema u uzaludnoj borbi živote dati!
