Stojim na raskršću ulica dok svoju prijateljicu čekam
Tu uvijek rado, moju uvaženu Damu ovdje dočekam
Gledam u ljude kako iz svih pravaca odnekud dolaze
Gdje, kojim svi oni željama, nadama, snovima odlaze!
Prilazi mi ona napokon sa smiješkom vesela me gleda
Opet ti, reče, zuriš negdje daleko filozofskog izgleda
Preuveličavamo uvijek, obično ono što ne poznajemo
Tebe i sebe, čovjeka, samo kroz druge prepoznajemo!
Svaki od nas je tajna! Koliko god mislili da ga znamo
Dopušta, samo onoliko, koliko želi da ga prepoznamo
Da bi se naoružao tom novom snagom poraze odvlači
U samo svojem unutarnjem svijetu u kojeg se povlači!
Prijateljice! Nalik na morski rt koji valovi silni udaraju
Ostaje čvrst dok se oko njega različiti interesi sudaraju
Kada nema cilj na koji bi usmjerio napor, tada zaostaje
Za onima koji ga izvršavaju kao da im to svrha postaje!
Kažu: cvijet treba sunce da kroz razvoj ljepota postane
A čovjek ljubav da za potpunim čovjekom ne zaostane
Jer se treba on više za dušu nego za svoje tijelo brinuti
Može li biti sretan ako u toj borbi neće i druge zbrinuti!
Nije čovjek toliko dobar da bi drugomu gospodar bio
Iako se najzanimljivija pojava za drugoga čovjeka zbio
Pati što mora otrpjeti kroz svoj život, zaboravlja živjeti
Shvati li to i kao neumitni prolaznik, sreću će doživjeti!
Svemir Putnik
Ima li ponešto kod čovjeka što me kopka već duže
To je njegovo pamćenje što je kroz prošlost učinio
Umna mi smišlja misli da mi se već jednom oduže
Ne (djelima) znanim, što je sebi, i drugima počinio!
Premotaj prošlost, pa neka onda, sve drukčije krene
Jer je Uspomena jedina stvar koja se ne izmjenjuje
Ničim u srcu, i kad ju ponekad podmuklo preokrene
Trenutni događaj osjećaj u korist svoju primjenjuje!
Možeš li krenuti dalje ako, i uvidiš što je moglo biti
Pa i tvojim propustima, krivom procjenom dogodilo
Ne izvučeš li najbolje koje uspomena može zlorabiti
Naći ćeš se na meti da je tebe osim nekog pogodilo!
Svaki čovjek ima i takvih uspomena koje ne otkriva
Osim prijateljima ili bližnjima! Čak niti samo njima
Nego jedino sebi samom ponešto, nekada razotkriva
Neke se boji otkrivati i svome egu pa umire s njima!
Svemir Putnik
