Nikola Tesla
Raspitao sam se nekako tužan ovih dana
O nekom tamo daleko mjestašcu malom
U dolini koja je vječno slavom obasjana
Putem razmislio, o tuđem moralu palom!
Rekoše sumnjičavo gdje se mjesto nalazi
Uputio sam se tamo brže, korak mi čvrsti
Nekako mi zebe oko srca tko tu još zalazi
Vidjeh u blizini ženu, koza neka grm brsti!
Je li, kuća Nikole Tesle, ozbiljno zapitam
Tu je negdje, želim da do nje brže dođem
Ne bih ovom pustoši htio okolo da skitam
A opet sram me je da bez posjete prođem!
Ona se nasmije, obješenjački mi tad reče
Znaš, sinko eno je tamo no moraš požuriti
U ovom seocetu i u drugima brzo će večer
Moraš svoje dugačke noge dobro ispružiti!
U Teslinim selima nigdje struje više nema
A on je kažu, struju baš tu negdje izmislio
Kao maleni dječak no to je baš druga tema
Zacrvenih se pred njom i poduže zamislio!
Znaš, ovdje je, više ljudi netragom nestalo
Domovi u tim selima, ostali, prazni i pusti
Vremenom se o tom pričati pisati prestalo
Brzo će i posljednji žitelj kuću da napusti!
I dom Nikole Tesle prekrit će zelena trava
Al' tko za to mari? Ja ću biti mrtva davno,
Sve je u našem životu dio nekog zaborava
Djelo će mu biti vječno u galaksiji slavno!
O njemu, govore mnogi, do neba svi slave
Nije bilo većeg učenjaka na svijetu ovome
Imao je rješenja bolja od svake umne glave
Izume poklanjao, ponudio svijetu novome!
Bez obzira, kakvu li mu počast i slavu dali
Svu patnju, poniženja svijet zaboravit neće
U oskudici zavidnici su ga bezočno pokrali
A svijet se prkosno Teslinom umom pokreće!
U Smiljanu 9. 5. 1992.
Svemir Putnik
Odakle da počnem tu, pjesmu da pišem
Kad me danima muza tako uporno zove
Možda ću napokon s lakoćom da dišem
Prihvatim li njezine nepoznate izazove!
Odakle, da počnem da pišem, o ljubavi
Koja mi sve na tom svijetu obećava dati
Do raja me odnese, od tuge, jada izbavi
Odjene, u odjeću koju ću, srećom zvati!
Odakle, jadan da počinjem pisati o nadi
Kada su mi, odavno sve, potonule lađe
Tko će se to usuditi da ih iz dubine vadi
Nije li nečije propadanje za većinu slađe?
Odakle, da počnem da pišem o snovima
Koji mi nude sve što želim imati na javi
Moći ću kažu, uvijek, pohrliti k novima
Ako mi se u životu katkad ta želja pojavi!
Kad odjednom mi um poruku svoju šalje
Bez izuzetka sve to moraš uvijek voljeti
S punim optimizmom trebaš krenuti dalje
Sretan je onaj koji može i svemu odoljeti!
