Počinje put kad se čovjek bilo gdje, bilo kad rodi
No i nije nevažno što se na tome putu zbiva tada
Ne ovisi baš od njega kuda, kojim pravcem brodi
Već od raznih okolnosti, pa i sudbina njim vlada!
On je nekad loš, dobar; svim putovima idu ljudi
Nastavljajući svoja djela, nedjela, padaju, ustaju
Važno im je biti nego da imaju, da nisu u zabludi
I čim shvate ne žaleći sebe: samo slabi posustaju!
Neznani put na kojem mu se ne svide neke stvari
Optimizmom vodi, svrhom, smislom i više sreće
Ugrađuje u tu dionicu djelujući trudom ju ostvari
S hrabrošću odlučno iz staroga u novo preokreće!
Završi li svoju zamisao, osmjesi, sreća ga čekaju
Iza oblaka uvijek izranja sunce, čovjek nije slijep
Uviđa sve životvorne opasnosti koje ga dočekaju
Na kraju svog puta zna da je život ipak vrlo lijep!
