Koji je dan za čovjeka najljepši, zapitah prije nekog vremena
Odgovorili su mi bez promišljanja dugoga to je dan današnji
Bez obzira kakvo je stanje s čovjekom koja su tada vremena
Uvijek nam je mio baš ovaj u kojem živimo život naš sadašnji!
Koji je to najljepši osjećaj, zapitao sam ih pun znatiželje dalje
Unutarnji mir što svakomu ljudskom biću zadovoljstvo pruža
Tako će oholost, bahatost i nadmenost, držati od nas podalje
Blagost i mir, lijepa riječ, zasigurno svakog čovjeka razoruža!
Koja je to zabava za nas sve kad treba da u nečemu uživamo
Ima li nečeg boljeg od rada? Svaki čovjek mora da nešto radi
Kad već činimo proizvode za druge najbolje da se nauživamo
Stvari s kojima su sretni koji ih imaju život i civilizaciju gradi!
Kažu, najveća je tajna smrt! No, najveća tajna život mora biti
Koliko god li se mi pitali, što se događa kad nas više ne bude
Najveća tajna je životni put! Ne znamo što će se s nama zbiti
Tijekom života, u nama se silne promjene događaju i probude!
Ako sam o važnim, temama života, filozofirao i o njima mislio
Vratit ću se na početak! Uistinu, najljepša je ljubav za čovjeka
Koliko god netko o ljubavi dobro govorio ili najlošije pomislio
Ljubav je ostala ako je prava, najvažnije pitanje od pračovjeka!
Raspitao sam se nekako tužan ovih dana
O nekom tamo daleko mjestašcu malom
U dolini koja je vječno slavom obasjana
Putem razmislio, o tuđem moralu palom!
Rekoše sumnjičavo gdje se mjesto nalazi
Uputio sam se tamo brže, korak mi čvrsti
Nekako mi zebe oko srca tko tu još zalazi
Vidjeh u blizini ženu, koza neka grm brsti!
Je li, kuća Nikole Tesle, ozbiljno zapitam
Tu je negdje, želim da do nje brže dođem
Ne bih ovom pustoši htio okolo da skitam
A opet sram me je da bez posjete prođem!
Ona se nasmije i obješenjački mi tad reče
Znaš, sinko eno je tamo no moraš požuriti
U ovom seocetu i u drugima brzo će večer
Moraš svoje dugačke noge dobro ispružiti!
U Teslinim selima nigdje struje više nema
A on je kažu, struju baš tu negdje izmislio
Kao maleni dječak no to je baš druga tema
Zacrvenih se pred njom i poduže zamislio!
Znaš, ovdje je, više ljudi netragom nestalo
Domovi u tim selima, ostali, prazni i pusti
Vremenom se o tom pričati pisati prestalo
Brzo će i posljednji žitelj kuću da napusti!
I dom Nikole Tesle prekrit će zelena trava
Al' tko za to mari? Ja ću biti mrtva davno,
Sve je u našem životu dio nekog zaborava!
Djelo će mu biti vječno u galaksiji slavno!
O njemu, govore mnogi, do neba svi slave
Nije bilo većeg učenjaka na svijetu ovome
Imao je rješenja bolja od svake umne glave
Izume poklanjao, ponudio svijetu novome!
Bez obzira, kakvu li mu počast i slavu dali
Svu patnju, poniženja svijet zaboravit neće
U oskudici zavidnici su ga bezočno pokrali
Svijet se prkosno Teslinom umom pokreće!
