Neki dan čuo sam već toliko otrcanu misao
Da se čovjek na nju kao i na sličnu nasmije
O gluposti; iako ima jasnu i potpunu smisao
Shvati li šalu, imali pravo da se o njoj smije?
Od svih zloća gluposti su neprijatelj opasniji
Reče mi moja prijateljica i ozbiljno me gleda
Zašto se smiješ zar ti taj pojam nije najjasniji
Pošalica jeste ako nekome na prečac izgleda!
Zlo ćemo raskrinkati, treba li silom spriječiti
No, protiv svakoje gluposti smo bespomoćni
S njome treba i više opreza, put će ti priječiti
Istina ju neće razuvjeriti, osjećajni niti moćni!
Ne smiješ pripisivati zloći onome što se može
Odgovarajućim pojmovima glupošću objasniti
Jer se glupi, učenjem citata, tuđih misli množe
Pa ćemo njih kao bića nesamostalna pojasniti!
Onda kako ćeš tumačiti kada se glupan stvara
Već sam rekla, glupost nije manjak našeg uma
Ljudskost je u pitanju! Prilika čovjeka pretvara
U određenom trenu kad gubi trunčicu razuma!
Osobe u grupi češće jesu glupe razvojem moći
I manipulacije koja glupost drugih ljudi izaziva
Samo svojim oslobađanjem možeš sebi pomoći
Kada se samostalnost, razboritost naša zaziva!
