Od nedavno me namuči pitanje, čemu žuriti
Jer žurenje je nešto što čovjeka obično ništi
Kad nas brzopletost natjera moramo požuriti
Sve napore krivim djelovanjem tada poništi!
Žurba obično dovodi onog do kajanja nekog
Koji se lakom žuri uraditi prije drugih nešto
Ne izabire sredstva hoće li pogaziti ponekog
Ako povrijedi, zaobilazi odgovornost vješto!
Prije nego što on spozna, prebrzo progovori
Ne shvaća o važnome ne želi razumjeti prije
Samo su mu na umu tašti isprazni razgovori
Svoje neiskrene namjere uvijek vješto skrije!
U žurbi, prije odluči nego što dobro provjeri
Uvijek u lakomislenom djelovanju pogriješi
Ismijavajući, okolo kudi, želeći sve da uvjeri
Iako se u svojoj žurbi o svoje bližnje ogriješi!
Nekih dana je riječ ljuta, u grlu zastala
Dok sam ja htio reći, nekome, ponešto
Baš kada mi zamisao povoljna nastala
U posljednji čas sukob izbjegoh vješto!
Žučljivo tvrde: to nikako prihvatljivo nije
Kaži, što ti je na umu kad riječ postade
Onaj što primisli svoje kukavički skrije
Bez mjesta pod suncem vječno ostade!
Možda, tvoja riječ u svijetu, ima mjesta
Ali što onda kad ona za posljedicu ima
Gubitak nečega i trenutni život smjesta
Često se čovjeku, egzistencija oduzima!
Kada bi ljudsko, na tome pitanju ostalo
Kakva bi perspektiva čovječanstvu bila
Što bi mu na njegovome putu preostalo
Bi li se ušutkivanjem nas sloboda zbila?
Gdje je najbolje mjesto, razmišljam već dugo
Svi ljudi se nekako u posljednje vrijeme hvale
Svojim, mjestima, krajolicima, navode drugo
Kako bi istakli sebe, smišljajući loše i podvale!
Žude, najbolje mjesto da bi se od nekog skrili
Neprekidno se, dosađujući, traže sve i svašta
Želeći, ostati skriveni, zadnju bi paru potrošili
Izmišljaju, svakojake načine koja nudi mašta!
Poneki čineći zla, bježeći od zaslužene kazne
Ulažu napor da bi, barem privremeno nestali
Većina, u potrazi, misleći liječiti duše isprazne
Čak, i, ono što je najstrašnije, živjeti prestali!
Koje je to najbolje mjesto gdje se treba skriti
Ima takvo, no svi pokraj njega olako prolaze!
Iako, se, njegovom zaštitom ,najlakše pokriti
Srce je to mjesto, u koje ljudi najrjeđe zalaze!
Nekada sam se začuđeno zapitao, gdje se sreća nalazi
Pa rekoh, Sudbina nas upućuje, navodi, i poruke šalje
Teško je na mah izreći kada se ona posebno pronalazi
U tome svojemu brzopletom zaključku išao sam dalje!
Ona se nam prema našim htjenjima, spoznajama javlja
Ali, svatko bi ju sebi ulovio kad bi znao gdje se nalazi
Sreća je za sve nas tren te se nigdje duže ne zaustavlja
Iako u sve kutke odnosa bivstvovanja, življenje zalazi!
Tvrde, našu sreći stvara ono što jesmo, a ne što imamo
Ona nije u stjecanju, uživanju, već življenju umjerenom
Ako je to tako, zašto radimo suprotno ako to poimamo
Neki su sretni kad žive nakaradno činom neumjerenom!
Naša sreća u zdravom duhu, tijelu, nesebičnom davanju
Čini ljude ispunjenim, manje o onom što nam se događa
Poželimo li tuđe, okrenut ćemo se razvratnom odavanju
To razumna bića s više strana u pravilu svakoga pogađa!
Neki jauču da ne mogu stvarati ako nisu sretni i nesretni
Rad čini čovjeka sretnim! Sreća samo ponekada pomaže
Učinimo li sretnije i jedno živo biće, i mi ćemo biti sretni
Iako kažu, onaj koji tad drugome pomogne sebi odmaže!
Pravi sretnik svoju će sreću smjestiti u srce voljenoga bića
Jer naša sreća nije biti voljen već je ona drugo biće voljeti
Tajna je: nemojmo sreću sebi niti drugom steći bez pokrića
Okrenemo li pravu stranicu, trebamo bezuvjetno zavoljeti!
Susretneš čovjeka i porazgovaraš o nekoj temi
Osim što si ljepši misliš da si mnogo pametniji
Onda, između vas dvoje istih nastaju problemi
Pobijedi onaj, koji je u podmetanjima spretniji!
Zbog nedostatka dokaza, čovjek skreće s teme
I počinje napadati ličnost onog s kojim govori
Niti na kraj pameti nije mu da riješi probleme
Važni su mu i prevažni samo njegovi odgovori!
Najlakše je nekog, ludim ili suludim proglasiti
I, gore, pridjevom glupim, nemoralnim jadnim
Pa to, okolini, svima, manipulacijom razglasiti
Osjećati se uzvišen, pobjednikom goropadnim!
Onaj koji misli da zna sve taj hoće svima suditi
Ne, sudovi, već nas argumenti do istine dovode
Takvoj osobi društvo, ne može, pamet dosuditi
Jer ga tada u pravilu izolaciji i kaznama odvode!
Ne talasaj, čula sam izvanredan izraz, reče prijateljica
Nikada mi tako jednostavna ideja nije na pamet pala
Ako je shvatiš na prečac, onda je prava neprijateljica
Da, i meni se, mogu ti izreći u prvi mah silno dopala!
Masa ne talasa, pa mirno točkica do točkice ona diše
Ne teži ka sutrašnjici, sve drži u sebi ne buni se, hvali
Što bi se i pjenila? Lakše je, uklopljena, srećom odiše
Skakuću i u ritmu, neki ispadne iz igre, većina zahvali!
Dobro je prastaro, pod kapom nebeskom ništa novo
Dokle god ima materijalne koristi, ni u snu ne talasaj
Budi poslušan to je u interesu drugih, uvijek ponovo
Vjeruj, koji ti stoti put deru kožu, za njih opet glasaj!
Istina je! No, nisi oni! Ne miriš se! U sebi, buru imaš
Vjetar promjena tjera u tvoja jedra; oluja si nevezana
Mudro je što sve shvaćaš i glavninu bitnoga, poimaš
Val strši! Gradi novo; posljedica je s činom povezana!
