Ima ponešto kod čovjeka što me kopka već duže
To je, njegovo sjećanje što je kroz prošlost učinio
Um mi, razvija misli da mu se već jednom oduže
Ne(djelima) znanim, što je sebi i drugima počinio!
Premotaj prošlost pa neka onda sve drukčije krene
Jer je Uspomena jedina stvar koja se ne izmjenjuje
Ničim u srcu, i kada ponekad podmuklo preokrene
Trenutni događaj, osjećaj u korist svoju primjenjuje!
Ne možeš krenuti dalje ako uvidiš što je moglo biti
Pa i tvojim propustima, krivom procjenom dogodilo
Ne izvučeš li najbolje koje uspomena može zlorabiti
Naći ćeš se na meti da je tebe osim nekog pogodilo!
Svaki čovjek ima i takvih uspomena koje ne otkriva
Nikom drugom osim prijateljima, čak ni samo njima
Nego jedino sebi samom ponešto, nekad razotkriva
Neke se boji otkrivati i svome egu pa umire s njima!
Propusti i Greške
Često razmišljam o svome životu, ulogama neobičnim
Inim, mjestima, poznatim krajolicima koje sam obišao
Pa kad to činim pribojavam se manjkavo tako običnoj
Ljudskoj mani te mi žao, možda jesam nešto zaobišao!
Služim se sitnim lukavstvu da osmišljam svoja kajanja
Te im povećavam lažnu važnost, olako, i neopravdano
Propuste učinim tragičnim pa ih oživim radi pokajanja
Tvrdim često, svatko bi propao ako to nije, opravdano!
Ima osoba koje tako rado i željno o izgubljenom slušam
Da bi ti mogli pomisliti kako znam i više nego oni znaju
Zazirem li kada mi kažu, zašto ih pažljivije ne saslušam
U silnosti moga otpora greške moje odmah prepoznaju!
I onih koje srećem svaki dan, zamišljam kako mi govore
Bi li mogao trpjeti ako u svom djelovanju propuste činiš
Nema napretka u ničemu ako ne smiješ voditi razgovore
Shvatiti, lošije je propustiti nego kad neku grešku učiniš!
