Ako u životu, ti stalno, čvrst biti želiš
Moraš biti, granit, koji se, teško lomi
Zadugo ne možeš ostati to što poželiš
I on se, često, pod nečim jačim slomi!
Ako želiš biti nekakvi osjetljivi cvijet
Kažu, da trebaš, mimoza u reveru biti
Pazit će te, uzgajati tad većinski svijet
Uveneš li, bezosjećajno će te odbaciti!
Ako želiš, nešto, nekada neobično biti
I, pored toga što si, izabrao zanimljivo
Brzo ćeš onim koji hoće novo dosaditi
Ponašat će se prema tebi, snishodljivo!
Ako od svega želiš ponajbolje biti nešto
Čovječje budi, postani sva ljubav nama
Poklonit ćeš sebe, uvijek davati ponešto
Znaj, neće te i u vječnosti prekriti tama!
Tragao sam ja za ljepotom, već jako dugo
Rekoh: Ništa me od boljeg, odvratiti neće
Samo golem motiv, i želja, išta više drugo
Čovjeka, u potrazi, za smislenim pokreće!
U mnogim, knjižnicama, žudno sam čitao
Što umnici o njoj misle i gdje da ju tražim
Napokon sam tu, najljepšu misao pročitao
Ljepota je dobrota, nju trema da potražim!
U svom nemiru išao sam sve od toga dalje
Drugi kažu da se ljepota u karakteru nalazi
Poneki: iz očiju ljudsko, svoju ljepotu šalje
Ružnoća ima tu prednost što ljepota zalazi!
Naposljetku, svratih do svog kućnog praga
S iznenađenjem zapazih ljude, stvari, sjene
Sjetih se uspomena što su mi ostavile traga
Ljepota je gdje sad živim, svuda oko mene!
Kažu nam da ne prihvaćamo kakvi jesu ljudi
Niti smijemo mi biti tolerantni prema njima
Svi će, neistomišljenici reći: vi ste, u zabludi
Gdje će oni, ako se za njih nitko ne zauzima!
Tolerancija je vrlina, i više ljudi uzalud misle
Jer su proturječja koja većinom zbrku stvara
Obzirom koliko loše o nama ponekad smisle
Mora li ih netko pred zakonima da zagovara?
Tolerancija je nešto, što nam se baš ne sviđa
U bilo koji tren, u mržnju se pretvoriti može
Kazuje svu odvojenost što lako svatko uviđa
Dopuštamo li tim da se ograničenosti množe?
Tolerancija je, kažu, privremeno neko stanje
To ju sukob, nečega, svega, koji stalno tinja
Čini prosudbu, razdvajanje, dajući na znanje
Da će se, kad-tad, rasplamsati utiha buktinja!
Trebamo li prihvatiti te druge kakvi oni jesu
Kažu nam: ne prihvaćajmo, ljude, bilo kakve
Osuđenici smo, izolacijom i ponekom bijesu
Kad silno zavolimo moramo ih prigrliti takve!
