O ljubomori raznih mišljenja od postanka svijeta ima

Neka su obična; ne smijemo se nasmijati njima olako

Dok su druga dublja tako da ih pametan samo poima

Svaka valja razmotriti jer su poučna i shvatljiva lako!

Kažu, kako nije ljubomorno biće onaj koji nekog voli

Već koji želi, voljen biti, hoće da se sve oko njega vrti

Nije ljubav slijepa, ljubomoran ružnom k sebi dozvoli

U tom silnome htijenju svoj interes mu tada um zavrti!

Pretpostavlja, ljubomoran čovjek u ljubavi posjed želi

Ne dozvoljava ni za tren da tu osobu netko drugi gleda

Vidi samo kao svoju; gdje je tu ljubav kad tako poželi

Ljudi u većini tvrde, ljubomoran, moralni idiot izgleda!

Nije ljubav slijepa već je to opaka, zla ljubomora naša

Svakako nije niti jedini izlaz ako nas netko ne voli više

Potvrđuje kad se prema voljenom, posjednički ponaša

Bojeći se neće ga zadržati; u stvari on sebe ljubi suviše!

Oduvijek sam odgovarao na teško pitanje

Što je čovjek i kavu svrhu on u životu ima

Da ne zapadnem u stupicu, glupo skitanje

On je bit: kad se za ljubav, dobro zauzima!

Čovjek je putnik u vremenu i prostoru sad

U svom radu tokom života stalno se kreće

Strpljivo, nestrpljivo, pogura ga sreća, jad

Uglavnom se nezajažljivo za novim okreće!

On svoj put prijeći sa zadovoljstvom može

Uspješno li, zaobilaziti, teške prepreke zna

Pomaže druge, neprijatelji mu se ne množe

Sve postići ako na vrijeme mjeru prepozna!

I ono, što je, za svakoga čovjeka najvažnije

Nikakva ga zapreka tada ne može spriječiti

Udruži li se protiv svake nepravde snažnije

Odagnavši vrijeme koje će mu, put priječiti!

Govorimo li nešto loše dobro ostavljamo po strani

Osobito, prije nego što smo po dva puta, razmislili

Čovjek, uvijek u tom smislu tada, pomalo zastrani

Hoćemo li nekoga povrijediti nismo baš promislili!

Kad nam se, nešto novo u životu iznenadna dogodi

A mi ga ne razmišljajući o posljedicama prešutimo

Naš unutrašnji sklad sasvim nezaustavljivo pogodi

Još zadugo vremena se kajemo i o tome ne šutimo!

Kad kažemo ponešto loše a ne mislimo sasvim tako

Jer smo, rekli, u afektu ono što ne osjećamo u trenu

Popravili bi takvu štetu no nije nekom priznati lako

Još je teže zadržati svoju dušu u tom času otvorenu!

Riječi iznevjere, govorimo li, ono, što drugi čuti želi

Ali, ne sve što zaista pomislimo tog odsudnog trena

Kad hoćemo napisati, zatražiti oprost iako ne poželi

Onoga kojem smo bol nanijeli, liječit će riječ iskrena!