Povijest svakoja, bilježi dvije vrste ljudi
One koji žele, žrtvuju živote za ponešto
Druge što su, uvijek u kukavnoj zabludi
Neće pomoći nikada pa izbjegnu vješto!
Prvi svima daju, propadaju, ideale ulažu
Pa čak, svoje, živote počešće oni izgube!
Neki o svom doprinosu svojstveno slažu
Koristeći svaka sredstva i podjele grube!
Jedni se nikada u svom uspjehu ne ističu
Jer znaju mnogi su u tome svoj obol dali
Koji su žrtvovali tuđe živote, laži potiču
Za uspjeh u svom učešću dušu bi prodali!
Da li nas onda ipak historija, o ičemu uči
Tek se ponekad naglasi da je onaj glavni
Što svoj život dade da se iz nje sve nauči
Neznani čovjek koji ostade u sjeni slavni!
Kako bi čovjeka svakog pridobio da uči
Moraš ga nekako nečim dobro namamiti
Najbolje s obećanjima da će kad to nauči
Unaprjeđenje, kod inih, zavisti izmamiti!
Iznad ostalih će, pametniji od drugih biti
Ostvariti izvanredne mogućnosti, naučiti
Kako da drugima zavlada i još će se zbiti
Nekoja korist, od pobune, lošega odučiti!
I još kažu tvrdo, takvog bi se teškog puta
Samoinicijativno samo neozbiljan zaželio
Bez primamljive nagrade, čela uzdignuta
Trnovit, neizvjestan život nikomu poželio!
Ta možda donekle u tome neke istine ima
Što je sa ljudskom znatiželjom da spozna
Uvijek nešto novije, za pravdu se zauzima
Stane na stranu istine kad moral prepozna?
