Ljudski osmijeh uradi čuda a ništa ne stoji
Obogaćuje svakog koji ga prima i koji daje
Kada se s dobronamjernom osobom spoji
U sjećanju našem, životima, vječno ostaje!
Ne osiromaši davatelja ni u jednome trenu
I nitko ga se ne bi mogao samo tako odreći
Golemi čin je, ako uputi tomu riječ iskrenu
Pokloni li osmijeh neće svoju osobu poreći!
U porodici, svakome članu podršku pruža
Na poslu našem jedan je od najboljih stvari
Bolnoga ozdravi, neprijatelja lako razoruža
Obeshrabrenom daje nadu da sreću ostvari!
Iako ima vrijednosti samo kada ćeš ga dati
Podariš li osmijeh čovjeku koji se ne smiješi
Vječnim će te prijateljem zbog toga nazvati
Navedeš li da pored svega i on se nasmiješi!
........................................
Veoma zanimljivu misao izreče mi čovjek stari
Nedavno, gdje sam ga na nekom sastanku sreo
Znaš, čovjek zažali zbog dvije stvari kad ostari
Propusta i grešaka dok je bio u naponu i sazreo!
Zaista! To je veoma interesantna, ljudska tema
Čim je netko vrlo mlad pravi greške oprostive
Ako čini više ne baca se na njega neka anatema
U starijih teško se praštaju, tad su neoprostive!
Napreduje on ukoliko svoju zadaću dobro uradi
Nagrađuju svi ga hvale priznanja mu stalno daju
No, kad počini nedopušteno ili ponešto ne uradi
Zauzmu njegovo mjesto, zlurado greške dodaju!
Pravo imaš! To se svakom čovjeku često događa
Postave li ga kao prvog ne smije sebi da popusti
Greške je ljudski praštati, te ga toliko ne pogađa
Manje boli, pogriješi li, nego kad nešto propusti!
Kažu nam neki, ruka o osobi više od lica govori
Ljude kad upoznajemo, pogled ka rukama klizne
Um čovjeku njemu istinu, neporecivu progovori
Kad god oko s analizom pažljivo po njoj sklizne!
Ruke o nama svakom neku određenu sliku imaju
Svoju prošlost koju cijeloga života izbrisati neće
Kao lice kad mijenja maske, glumi; to ne poimaju
Ruka gradi, stvara, praštanje, razaranja podmeće!
Ruke služe za povezivanje između različitih ljudi
Svime živom, neživom što na ovom svijetu postoji
Čak i odbijanje onih koje čovjek misli da su neljudi
Otkriti skrivene detalje koji u činjenju zla opstoji!
I ruke djeteta, čiste i nevine mnogo toga otkrivaju
Krenule u svijet nagonskom željom da ga upoznaju
Lakoćom psihologa lošeg čovjeka lako razotkrivaju
Dobrog bez skrivenih namjera djetinje prepoznaju!
Priče se pričaju rukama i samo one mogu ispričati
Pojedinosti koje bi se u riječima nevažnima učinile
Ruke znaju razotkriti, neotkriveno lako prepričati
Izgrliti ljude! I cijelu bi planetu ljubavlju podčinile!
Ona se približava, poput zrnaca maslačka leti
Zlaćana ta biljčica, iznenada uvijek nam dođe
Savladava ljude, okupacijom u naša srca sleti
Ponekad tako iz nerazumljivih razloga prođe!
Osim što može biti iskrena, za nekoga varava
Ljubav je od sve čežnje, žara i nade začinjena
Zato nepredvidljiva, lakovjerne ona zavarava
Laž podgrijava, strasti, sukobu je podčinjena!
Znademo da ljubav od sviju nas širinu zatraži
Samo uporan i snažan može da ju teško održi
Jer je ona muka, slast i patnja sa mnogo draži
Nas u neizvjesnosti, raju ili paklu lagano prži!
No i pored svega, svatko od nas za njom žudi
Kod čovjeka i žene kad god nikne ljubav nova
Jedno drugome sve što zamisle, pa i više nudi
S radošću daju, uzimaju, gube, izgrade iznova!
